Poput fatalne žene, planina vas svaki put nanovo očara i natjera da se u nju iznova zaljubite. A ko se ne bi zaljubio u planinu u kojoj stanuju visine, širine, daljine. Mjesto gdje vjetar češlja poljima vilinu kosu. Gdje se putevi uvijaju, kao zmija kroz visoku travu. Svako jutro je sunce veličanstveno pozdravlja, dok se noću bilion zvijezda zalijepi za njen plafon.
Ljubomorno je čuvaju divovski masivi. Surove Gackove grede sa lijeve strane, udružene sa Malim i Velikim Žurimom, a sa desne Borovnik i Maganik.
Kao mač hladna voda izvire iz svake pore ove čudnovate planine. Jedino vile znaju tačan im broj, ali se priča da ih je koliko i dana u godini. Najpoznatiji su Kamena i Lučeva česma, dok sa izvora Krstač izbija voda od koje trnu zubi. Postoji jedno zadivljujuce mjesto, koje zovu Kaca. Kaca je inače drvena posuda za skupljanje skorupa, dok je Lukavica svoju kacu isklesela kod Debelog brijega i umjesto skorupa skupljala je vodu za djecu koja su se nekada davno u njoj kupala.
Nekada su na Lukavicu izdizali Crnojevići. Prolaz izmedju dvije stijene kroz koji moze proći samo jedna ovca, zove se Ivan - Begovo brojilo. Iza Gackovih greda nalazi se čudo prirode, Šuplje brdo, kroz koje je projavio tri stotine brava beg Ivan Crnojević, što se smatra jednim od najvecih poduhvata. Na nju su i Turci izdizali. Još uvijek postoje njihova kolibišta.
Danas na Lukavicu izdiže pet plemena: Župljani, Zagarčani, Piperi, Moračani i Rovčani. Najpoznatija paninka, koju je opjevao narodni pjesnik, Hadži Radovan Bećirović, bila je Zirka Kajovića u koju su bili zaljubljeni jedan od najvećih crnogorskih junaka Vuk Lopušina,kao i poznati turski junak i veliki čovjek Ahmed Bauk.
,,Na Krnovu gora Ćeranića
đe je rasla Zirka Kajovića,
koja níje ko ostale bule
u niksicke tamnovala kule,
đe su bule klele Crnogorce,
no čuvala po Krnovu ovce.
Pila vodu s' Krnovskoga vrela,
iz torbice sa ledine jela’’…
Na dvije mlade planinke smo se nakon kiše i grada uputile iz donje Lukavice ka katunu, zvanom Paśe pazarište, ispod Borovnika. Matija Bećković je u svojoj pjesmi napisao “Lukavica je htjela da me nadlukavi…”
Nas je nadlukavila jer je iznenada opet počelo da pada. Mokre patikice zamijenismo bucama i uputismo se na posijelo. U planini gdje sijalice zamjenjuju šterike, bez Interneta i TV-a, razgovor je još uvijek u modi. Čobanin Žarko, koji je ove godine izdigao 700 brava sa sjetom nam je pričao o vremenu, kada je jedva čekao ljetnji raspust, kako bi došao ovamo da se druži sa mnogobrojnom djecom, igrao igru prstenova i uz pjesmu i rad provodio vruće ljetnje dane. Danas, svega šest kolibica osvjetljava plamičak šterike, a dječija graja već odavno ne odzvanja prostranstvima planine.
Vratismo se našem toplom kaminu kroz mrak koji su sjekla samo svjetla našeg malog dzipa. Uz lelujavu svjetlost fenjera, napravismo plan za put do Kapetanova jezera i radovasmo se jutru, koje ćemo započeti uz domaći planinski kajmak.
Nastaviće se…
Autori: Ana Dragićević i Jovanka Komnenić
