Nije slučajno, kaže Linder, da oko 28 odsto oboljelih od PTSP ima i problem sa zavisnošću, a čak 35 odsto ima ozbiljnu, “pravu' fiziološku zavisnost od neke supstance.
Dobra vijest je, dodaje on, što je zavisnost izliječiva bolest, ali je potrebno mnogo truda i to ne samo na jednom polju.
"Većina nas poznaje nekog ko se bori sa zavisnošću", kaže dr Linder i upozorava da se zavisnost ne može izliječiti ako se usredsredimo samo na nju.
Pravi problem su, objašnjava, bol i trauma koji podstiču zavisnost, a ona je samo odraz neuspjelog liječenja ili zanemarivanja traumatskih stanja.
"Uz psihološku trauma uključuje se i naš limbički sistem ili centar za strah", objasnio je dr Linder.
Kada se to dogodi, racionalni i odlučujući dio mozga praktično se isključi, jer sva krv odlazi tamo gdje nastaje panika.
Zavisnost tada može da posluži kao naizgled djelotvoran “lijek” koji nam dugoročno narušava mentalno i fizičko zdravlje i tako s vremenom samo stvara još jedan ozbiljan problem.
Liječenje zavisnosti i traume: "Rezultati su tu samo ako se liječe zajedno"
"Pretpostavka da će se jedno stanje izliječiti samo od sebe kad izliječite drugo, potpuno je pogrešna", kaže dr Linder i napominje da se u liječenju zavisnosti trauma često zanemaruje.
U poređenju sa depresijom u kojoj antidepresivi mogu pacijentu značajno da pomognu, za liječenje psihološke traume ne postoji jedan pravi lijek. Isto je, dodaje, i sa bipolarnim poremećajem i psihozom, iako lijekovi tu mogu značajno da pomognu, pacijenti sa traumom na njih ne odgovaraju dovoljno dobro i brzo.
"Lijekovi mogu da pomognu u smanjenju simptoma traume ali ne postoji nijedan lijek koji bi sam u potpunosti izliječio psihološku trauma", kaže doktor i dodaje da je dobra vijest to što mozak može da se navikne da na stres ne odgovara uvek sa "borbom ili bijegom", ali to zahteva kvalitetnu psihoterapiju, holističke metode liječenja i posvećenost pacijenta.
Kognitivno bihevioralna terapija (CBT) poznata je kao zlatni standard u psihoterapiji i koristi se kod raznih problema mentalnog zdravlja. Iako je u mnogim situacijama korisna, u liječenju zvisnosti i traume ona nije dovoljno djelotvorna.
To je, smatra dr Linder, zato što se ta metoda pretjerano usredsređuje na misli i na um, a zanemaruje fiziološki dio traume.
"Oni koji se bore sa traumom i sa zavisnošću često se osjećaju udaljeni od sopstvenog tijela, osjećaja i potreba”, objasnio je dr Linder i napominje da se od svih poznatih oblika liječenja najefikasnija terapija za oba stanja je EMDR terapija i to u kombinaciji sa socijalnom podrškom zavisniku.
To dvoje će, dodaje on, najprije dovesti do korjena problema i što prije to shvatimo, veća je vjerovatnoća da ćemo izliječiti globalnu pandemiju traume i zavisnosti, prenosi N1.
