"Ljudi su mi se smijali i ogovarali me iza leđa. Govorili su da sam izgubio razum, jer niko od njih ne bi napustio posao u bankarstvu da bi bio čoban. A u Crnoj Gori naziv čoban često ima ponižavajuće značenje. Ljudi koriste tu riječ da opišu nekoga ko je neobrazovani seljak i gubitnik", navodi Miljanić.
Ali, Rašo nije samo sanjao. On je napravio čvrst biznis plan i 2012. otvorio je farmu sa 15 koza. Uprkos finansijskim ograničenjima, komplikovanim procedurama i birokratskoj administraciji, sada ima stado od 250 koza, mljekaru od sedam zaposlenih koji proizvode mljeko, jogurt i sir.
"Kao nezavisni proizvođač imate mnogo veću slobodu od bankara. Vi ste gospodar svoje sudbine koji treba da obezbijedi sve za porodicu. Vjerujem da je organska hrana budućnost naše poljoprivrede, biznisa ali i zdravlja. Ali je potrebna podrška institucija i jača veza između državnih i malih preduzeća", objašnjava on.
Rašova porodica je bila zabrinuta na početku njegovog poduhvata. Odreći se sigurnog, prestižnog posla, u zemlji gdje je nezaposlenost veća od 20 odsto, a samo 1,6 odsto njih je zaposleno u poljoprivredi, za njegovu porodicu nije bilo jednostavno.
"Moja supruga je došla da vidi farmu prvi put tek nakon godinu. Moja sestra je stalno plakala, mislila je da je moj posao osuđen na propast. Znao sam da će ih samo rezultati natjerati da vjeruju u mene. Proveo sam pet godina učeći o kozama i poljoprivredi. Pročitao sam sve dostupne materijale, posjećivao sam farme u Švajcarskoj, i pohađao preko 40 seminara, prije nego što sam kupio prvu kozu. Na kraju, moja supruga je napustila posao pedagoga u školi, a sada radi u našoj fabrici zajedno sa moje dvije sestre", kaže Miljanić.
Ne samo da je Rašo dokazao da može da obezbijedi finansije za porodicu i stvori radna mjesta, već je napravio ekološki i organski biznis. Kao sertifikovani proizvođač organske hrane, on je posijao osam hektara lucerke, vrstu trave pogodnu za ispašu i kao zeleno đubrivo. Travu redovno testiraju u laboratoriji da se uvjere da koze jedu zdravu hranu i da proizvedu kvalitetnije mlijeko. U oblasti gdje nema vode, Rašo je izgardio i bazen kišnice za stado.
Na farmi se ništa ne baca: kompostiranje se vrši redovno da se poveća kvalitet zemljišta, a ostaci hrane idu svinjama ili za pet pastirskih pasa. Porodica je takođe vlasnik konja, pa kombajni i traktori se koriste samo kada je to neophodno - jer konj štedi novac i smanjuje emisiju CO2.
Rašova mljekara možda izgleda skromno, ali namjerno se drži tradicionalnog ambijenta, od drveta i kamena, kako bi povećao kvalitet i ukus proizvoda. Veći dio, od dvije hiljade litara dnevno proizvedenog mlijeka, koristi za proizvodnju sira koji je dobio nekoliko zlatnih nagrada. Služi se u hotelima sa pet zvjezdica u Crnoj Gori, ali se može naći i u supermarketima širom zemlje.
"Uvijek sam imao viziju koja me tjera da idem dalje. Želim stado od najmanje 350 koza do 2020., koje će, nadamo se, stvoriti 20 novih radnih mjesta. Takođe radim na promociji klastera u Nikšiću. Volio bih da sve organske proizvođače iz ovog regiona spojim, da otvorimo tradicionalni pansion i restoran gdje će se prodavati naši proizvodi, mlijeko, meso, voće, vino…Takođe želim da proširim lokalnu turističku ponudu, posjetama farmama", navodi bivši bankar.
undpmontenegro.exposure.co
