Iako većina mladih ljudi „ glavom bez obzira“ bježi od njive i motike, Ivan sa ponosom priča kada je počeo sa tim poslom, i kako je uspio da spoji muziku, fakultet i rad na seoskom imanju.
Kaže da se njegova porodica poljoprivedom bavi već desetak godina, dok su ozbiljnije počeli prije dva ljeta kad su kupili traktor i neophodnu mehanizaciju. Ove godine proizvelo se i više nego dovoljno kada se i rodila ideja o otvaranju piljare, a Ivanu nije teško da svakog dana radi jednu od smjena.
„ Ove godine smo proizveli 50 tona. Moj brat od tetke, moja familija i ja. Lagao bih kada bih rekao da nije bilo teško, 50 tona krompira prebaciti preko ruka, ubaciti, prepakovati, odvesti, prodati...Ima tu dosta posla, ali nam je olakšano jer smo kupili mehanizaciju. Ove godine smo posadili sve vrste povrća, najviše smo imali raštana, onda kupusa, paradajza, paprike ,pasulja, karfiola, brokolija. To je više bio ogled da bi za sledeću sezonu kako bi vidjeli šta i kako“, kaže Ivan.
Na pitanje koliko je u današnjem vremenu čudno što se jedna mlada osoba samoinicijativno vratila selu i poljoprivredi, on navodi da većina Nikšićana bježi od takvih poslova.
„ Ja u stvari nikada nisam otišao iz Gornjeg polja, a kako imam zemlju i sistem za nadovnjanje zašto ne iskoristiti potencijale koje imam. Zanimljiuvo je što kod nas ljudi, ,pogotovo mlađe generacije, imaju dozu srama kada se pominje štala, poljoprivreda, stočarstvo i slično. Na primjer u Americi je trend u poslednje vrijeme da ljudi iznajmljuju baštu i sami za sebe sade, jer je domaća hrana ne samo što je zdrava, nego čovjek zna šta jede. Još ako imaš mogućnost da je sam proizvidiš za sebe ti si privilegovan. Kod nas odmah kažu on je seljak, ali naš narod polako treba da mijenja svijest, pogotovo mladi ljudi“, objašnjava Ivan.
Ukoliko neko nema uslove kakve on ima, i za to postoji rješnje, kaže Ivan i dodaje da se u Gorenjem polju ralo zemlje može iznajmiti za 70 ili 80 eura. Uz to, imali bi navodnjavanje i zemlju pored rijeke, što su idealne prilike za poljoprivredu.
„Mislim da mladi griješe što se ozbiljnije ne posvete poljoprivredi. Radiš za sebe, na svježem si vazduhu, u bašti , proizvodiš domaću hranu za sebe. Piljaru smo otvorili da bi tu mogli da prodajemo svoje proizvode. Na primjer ovog ljeta sam proizveo tonu raštana, prodavao sam ga piljarama po 50 centi, a oni ga prodavali po 1 euro, 1.30, i više preprodavac zaradi nego ja koji radim. Sada prodajemo naše proizvode, krompur, kupus i raštan, a od ostalih domaćih proizvoda imamo mrkvu koja je iz Gornjeg polja, cveklu koja je Župe, luk iz Kočana, mandarine ,pomorandže i kivi nabavaljmo iz Bara, tamo idemo četvrtkom kada je pazarni dan“, objašnjava on i ističe da će i dalje forsirati domaće proizvode.
A kao neko ko je oduvijek pobornik domaće hrane, u čijoj se proizvodnji ne korsite vještačka đubriva i pesticidi, nastaviće i dalje sa tim poslom, te naredne godine planira da napravi i plastenik. Priča da se poljoprivreda lako može uklopiti sa njegovim zanimanjem DJ-a, jer je to posao koji se obavlja uveče, te kroz smijeh kaže da je jedini problem rano buđenje.
„ Ali, čovjek se navikne. Što se tiče moje druge zanimacije kao profesor fizičke kulture, pa tu je to povezano, jer znamo da je fizička aktivnost bitna za zdravlje, a opet džaba i to ako se zdravo ne hraniš. Danas ljudi ako imaju problem idu kod doktora i apoteku, a ne znaju da za sve bolesti postoji prirpodni neki lijek koji je bogom dan, pogotovo ako se u ishranu unesu domći, zdravi proizvodi mislim da bi ljudi manje išli kod doktora. Ljudi sa sela su uvijek bili zdraviji jer su jeli zdravo, bili u bašti ,provodili vrijeme na otvorenom, na vazduhu“, dodaje i ističe da zbog toga ne trpi ni njegov društveni život.
Smatra da je teško da se generacije koje su stasale sada mogu nagovoriti da se bave tim poslom, i vjeruje da bi bilo odlično rješenje kada bi se u školama izučavali zdravi stilovi života,i djeca od malih učila pravim vrijednostima, prednostima sporta, zdrave hrane, i štetnosti alkohola, droge, kocke.
“Ulaganja su mala, to su dobra volja i sjemena koja su jeftina da čovjek naprvi baštu da bi imao hranu za kuću. Još ako kupi kesice sa sjemenom pa proizvede svoj rasod, i od toga može da zasadi baštu, višak rasoda da proda. GMO hrana razara organizam, pogotovo gazirana hrana i slično. Živimo u takvom svijetu da nas truju hranom, a onda farmaceutska industrija zarađuje na naše liječenje. Onda ti ljekovi izazivaju nus pojave, ali postoji lijek i za tu nus pojavu“, zaključuje on.
Didžejingom se bavi 20 godina, a sada se uortačio sa Dedom ( Who see ) na jednom muzičkom projektu. Deda će raditi tekst pjesme za koji su snimili već pola spota.
„Kroz muziku sam pomislio da bi bilo dobro boriti se protiv sistema, tema pjesme će biti Genetski modifikovana hrana i zdravi stilovi života, a kroz spot promivišemo prirodne ljepote Crne Gore. Snima se sa go pro kamerama, već smo snimili rafting, ronili na Havajima, bili na Velikoj plaži tačnije u kajt klubu D’olcinium. Ostalo nam je da prođemo Nevidio i vozimo paraglajding. Očekujem da će biti gotovo do kraja sledeće godine, mislio sam da će to biti ovoga ljeta, ali je projekat zaista veliki“, priča Ivan.
