Saglasnost Zaštitnice na korigovani Nacrt ugovora o zakupu pogona Željezare: Renta na 50 godina, a imovina ostaje državi

Zaštitnica Bojana Ćirović zvanično je juče “Vijestima” potvrdila da je dala mišljenje na novu verziju Nacrta ugovora o zakupu.

Prvobitno je Nacrt ugovora predviđao pravo da švajcarska kompanija stekne pravo svojine i to nije prošlo Skupštinu akcionara EPCG prošle sedmice.

Saglasnost Zaštitnice znači da EPCG, ako Vlada da saglasnost, može potpisati sa švajcarskom kompanijom novi nacrt ugovora kojim je predviđen zakup na 50 godina.

“Nakon što je prva verzija Ugovora o zakupu odbijena, s potencijalnim zakupcem se pregovaralo o drugoj verziji Nacrta Ugovora o dugoročnom zakupu, a koja ne sadrži niti jednu od odredbi zbog kojih je prvobitna verzija odbijena. Druga verzija Nacrta Ugovora o zakupu je na razmatranju, s aspekta usaglašenosti sa pozitivnim pravnim propisima i uskoro se očekuje da bude poznato da li je ista prihvatljiva kako bi se ušlo u finalne pregovore s potencijalnim zakupcem”, rečeno je zvanično juče “Vijestima” iz državne energetske kompanije.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva, kojim rukovodi ministar Saša Mujović, za “Vijesti” su kazali da je taj resor prekinuo dosadašnju praksu donošenja brzopletih, štetnih prije svega, ugovora koji se nalaze u koliziji sa zakonima države Crne Gore.

“Ministar Mujović je u više navrata rekao da resor na čijem se čelu on nalazi neće ništa uraditi dok ugovor i sve detalje ne vide i svoje mišljenje daju relevantni državni organi i institucije. Naime, Ministarstvo energetike i rudarstva od samog početka podržava menadžment EPCG da pronađe kredibilnog partnera za Željezaru. Nakon dva neuspješna međunarodna javna poziva krenulo se u direktne pregovore koji su rezultirali sa dva nacrta ugovora. Na oba nacrta ugovora Zaštitnica imovinsko-pravnih intresa dala je negativno mišljenje. Ono što ohrabruje jete da je 26. 6. Ministarstvu dostavljen inovirani nacrt ugovora u kojem bi trebalo da su ispravljene nepravilnosti, a koji je opet proslijeđen Zaštitniku imovinsko-pravnih intresa na mišljenje. Novi Nacrt ugovora se razlikuje u jednom detalju, a to je da se iz zakupa ne ide u pravo imovine već da se daje zakup na 50 godina”, rečeno je u Ministarstvu energetike.

Prema detaljima iz usaglašenog nacrta ugovora o zakupu proizvodnih kapaciteta u Željezari on se potpisuje na period od 50 godina u cilju očuvanja ponovnog pokretanja proizvodnje kovanih čelika (Čeličana i Kovačnica) i razvoja proizvodnje u ostalim proizvodnim pogonima u krugu fabrike.

“U zakup se izdaju svi administrativni, proizvodni i pomoćni objekti, proizvodna postrojenja, mašine i oprema u proizvodnim pogonima u fabričkom krugu i interna fabrička infrastruktura koja obezbjeđuje funkcionalnost tehnološkim procesima. Zakupac se obavezuje da svakog mjeseca nakon potpisivanja Ugovora o zakupu obezbijedi garanciju banke na početku svakog poslovnog mjeseca ili uplatu avansa koji pokriva troškove za taj mjesec koji nastanu po osnovu mjesečne zakupnine 31.000,00 eura koju plaća tokom cijelog perioda zakupa, bruto zarade zaposlenih za 150 preuzetih zaposlenih od postojećih zaposlenih u Željezari i troškove utrošene električne energije”, navodi se u Nacrtu ugovora.

Dalje je definisano da zakupac preuzme svakog mjeseca, nakon potpisivanja Ugovora o zakupu, po 25 zaposlenih, od postojećih zaposlenih u Željezari, i da nakon šestog mjeseca preuzme 150 zaposlenih shodno Ugovornoj obavezi, te da tokom trajanja zakupa ne može smanjiti broj zaposlenih ispod 150 i da odabir zaposlenih od postojećih zaposlenih vrši zakupac shodno svojim selekcionim procedurama. Precizirano je i da će se cijena električne energije definisati posebnim ugovorom u skladu sa zakonom, s tim što ne može biti niža od cijene koja važi za potrošače profila zakupca. Uz to, Zakupac mora da pokrene proizvodnju u Čeličani i Kovačnici najkasnije u periodu od 12 mjeseci od momenta potpisivanja Ugovora o zakupu.

“Ako Zakupac u periodu trajanja zakupa odluči jednostrano da raskine Ugovor o zakupu, nema pravo da zahtijeva povrat do tada realizovanih investicija u osnovna sredstva niti ulaganja u obrtni kapital. EPCG (zakupodavac) ne može raskinuti Ugovor o zakupu tokom ugovorenog perioda trajanja zakupa i ako Zakupac ispunjava ugovorene obaveze. Ako EPCG jednostrano raskine Ugovor o zakupu prije isteka ugovorenog perioda zakupa, dužna je obeštetiti zakupca u skladu sa zakonom. EPCG zadržava pravo na izgradnju solarnih elektrana i potencijalno vjetroelektrana na svim lokacijama u fabričkom krugu na kojima postoje solarni i vjetropotencijali i tokom cijelog perioda trajanja zakupa. EPCG zadržava vlasništvo nad kompletnom imovinom i ne prenosi u vlasništvo zakupca bilo koji dio imovine.”

Nacrtom ugovora je definisano i da će zakupodavac obezbijediti pravo korišćenja stare upravne zgrade u fabričkom krugu i tokom cijelog perioda trajanja zakupa, jer je ista neophodna za smještaj zaposlenih u DOIE i kao sjedište društva EPCG - Solar gradnje.

“Zakupodavac i Zakupac će dogovorom riješiti da Zakupodavac može da koristi i određene hale u fabričkom krugu u funkciji magacinskih prostora za potrebe Zakupodavca ili njegovih kćerki kompanija, sve dok Zakupac te hale ne upotrijebi za aktiviranje novih proizvodnih programa”, piše u nacrtu ugovora.

EPCG je krajem 2022. godine otkupio imovinu Željezare od turskog vlasnika, kompanije Tosčelik, za 20 miliona eura. Pokretanje proizvodnje u pogonima Čeličane i Kovačnice pod okriljem EPCG nije bilo moguće zbog strogih pravila o državnoj pomoći.

Ako Zakupac u periodu trajanja zakupa odluči jednostrano da raskine Ugovor o zakupu, nema pravo da zahtijeva povrat do tada realizovanih investicija u osnovna sredstva niti ulaganja u obrtni kapital, piše u Nacrtu ugovora

Ministar Mujović ranije je izjavio da su za Željezaru zaiteresovane turska kompanija Enek (da kupi Željezaru, a da Vladi nudi strateško partnerstvo) i “Duferco” iz Luksemburga.

“Vijesti” su pitale da li je Ministarstvo energetike donijelo odluku u vezi s ovim ponudama i ako nije, kada će biti.

“Sve ovo jesu ponude vrijedne razmatranja, ali i pažljivog promišljanja i procjene. Obje kompanije imaju svoje vizije daljeg razvoja poslovanja Željezare. Podsjećamo da je kompanija Duferco nudila strateško partnerstvo s državom koje bi koštalo između 120 i 130 miliona, bez čvrstih garancija da bi investicija rezultirala pozitivnim ishodom, a kompanija Enek je tražila koncesije na određene izvore energije što u ovom momentu državi nije prihvatljivo. Cilj je svakako razmatrati i pregovarati o modelima koji imaju realne šanse za uspjeh. U svakom slučaju o svim predlozima ministarstva energetike i rudarstva i odlukama koje donese Vlada Crne Gore javnost će biti pravovremeno informisana”, kazali su u Ministarstvu energetike.

Iz ovog resora su naglasili da sve ove aktivnosti koje su sproveli, a koje inicira ministar Mujović, imaju za cilj da se pronađe najbolje rješenje za Željezaru. “Nezahvalno je licitirati rokovima, zajednički prioritet je pronaći model koji je realan i dugoročno održiv za kompaniju i njene zaposlene”, kazali su u Ministarstvu energetike.