Kod ovog mladog prizvođača soka od šipka, pčelara, fudbalskog sudije i uspješnog studenta, ta ljubav se rodila u djetinjstvu, te tako u brojnim poljoprivrednim poslovima već niz godina pomaže svojim roditeljima, a sada već i samostalno radi.
„Pomažući roditeljima oko šipka u djetinjstvu, rodila se i moja ljubav prema tom voću i velika ljubav prema mom selu gdje je naša starevina. Kroz njihov rad mnogo sam naučio i shvatio sam da ta ista proizvodnja i selo, osim moralnog zadovoljstva, donose i prihode“, sjeća se Aleksa svojih početaka u ovim poslovima.
Njegova porodica posjedujuje veliko imanje u selima Drenovštica i Glava Zete, a na velikoj površini raste šipak. Tako su, priča Aleksa, u početku proizvodili sok isključivo za ličnu upotrebu, potrebe prijatelja i njima dragih ljudi, ali, kako se radi o odličnoj vrsti soka, prema njegovim riječima, rasla je potražnja. Tako danas oni proizvode sok od šipka u velikim količinama i za šire tržište u raznim djelovima Crne Gore.
Šipak je isključivo sa njihovog imanja u Drenovštici i Glavi Zete, na šta je Aleksa ponosan, ali kako kaže, i u tom procesu prozvodnje susreću se sa raznim nedaćama.
„Dugogodišnji najveći problem nam predstavlja stanovništvo koje dolazi i bere, a pritom i lomi stabla dok mi nijesmo na selu. Na najveću žalost kradu kada šipak nije čak ni zreo“, ogorčeno dodaje on.
Seoski poslovi su kod njega probudili želju i za bavljenje pčelarstvom. Iako je, kako kaže, u tome tek početnik i taj posao ide dobro, priznaje da nije tako jednostavan.
„Bavljenje pčelarstvom je počelo kada sam aplicirao na javnom konkursu Ministarstva poljoprivrede koji se odnosio na podršku mladim pčelarima u Crnoj Gori za dodjelu košnica. Nakon izvjesnog vremena obaviješten sam da sam dobio tri košnice pčela za početak proizvodnje. Za sada sam i dalje u nekoj fazi učenja o tome, jer pčelarstvo nije baš jednostavan posao i u početku treba velika pomoć, a meni je pružaju kolege iz nikšićkog Udruženja pčelara“, zadovoljno ističe Aleksa dodajući da ima podršku i od svojih prijatelja, dok je nekim ljudima nezamislivo da tako mlad momak uživa provodeći vrijeme na selu i pomenutim poslovima.
„Bilo je i raznih komentara i opaski na moj račun na koje se nijesam osvrtao. Zajednici je bilo čudno kako to da mlad momak gaji toliku ljubav prema selu i ne provodi previše vremena po gradu već ide stalno tamo da nešto uzgaja i istovremeno uživa. Takođe, imao sam veliku podršku komšija iz sela kojima je milo što neko mlad dolazi i radi, a pritom pravi roštilje i uz muziku uživa sa svojim društvom“, šaljivo nam priča on.
Svoje proizvode izlaže na sajmovima lokalnih proizvoda u Nikšicu već tri godine i u tim prilikama, priznaje on, dobija mnogo pohvala.
Vrijedni Aleksa je student druge godine Fakulteta za turizam u Trebinju na smjeru Poslovna ekonomija turističke privrede. Pored toga, već tri godine je fudbalski sudija u srednjoj regiji Fudbalskog saveza Crne Gore i, kako sam kaže, namjerava da nastavi putem kojim je krenuo.
„Planovi su mi da završim fakultet i iskoristim stečeno znanje da se eventualno uz proizvodnju bavim i ruralnim turizmom“, dodaje Mijušković za kraj razgovora sa nama.
Marija Vujović
