Mlada Nikšićanka stihovima čestitala Dan opštine

“Talentovana je i divno svira violinu. Pored svih svojih obaveza posvećena je poeziji. Uskoro će njena zbirka ugledati svjetlost dana. Želja joj, kako kaže, da napiše knjigu o svojoj Crnoj Gori”, kazali su našem portalu.

Pročitajte u nastavku Teodorinu ljubav prema gradu, pretočenu u stihove.

Moj Nikšić

Nikšić moj, k'o biser sija,

obasut dobrotom milih ljudi,

velikog srca i dobre ćudi.

O, Nikšiću ljepotane

tebi nema vala mane.

Ne znaš gdje ćeš prije poći da uživaš

u punoći prirodnih ljepota tvojih,

jezera, rijeka, planina, srce ti

ispuni milina.

Svako ko ti jednom dođe, taj poželi

da se vrati i u lijepi Nikšić svrati.

Kod stranaca što nam dođu nijesu

brda tako tvrda, pa ne mogu da

povjeruju u naša prirodna čuda.

Naš je Ostrog svetilište kome se svi

na svijetu dive i dolaze da se mole

za mrtve i žive.

Trebjesa, nam kao vila svima draga, svima mila.

Ljepotama prirode svoje

izazove nas sve iz kuća da pročistimo

naša pluća.

Priroda zbilja nije žalila, Nikšić je svim ljepoma

obdarila. Carev most je ukras pravi, mnogi

su ga opjevali.

U Nikšiću najljepše lipe cvjetaju, pa

svojim neodoljivim mirisom opijaju ljude

što šetaju. Tako tim mirisom koji

šire u svačiju dušu zavire. Požele svi pronaći

slobodnu klupu ispod njene mirisne krošnje

i u miru vrate uspomene na dane prošle.

Grad pun života i radosti,

ispunjen snagom i ljepotom mladosti.

U njemu se mnoge generacije smijeniše

i velike intelektualce iznjedriše.

Grad sportista i pjesnika, uvaženih

umjetnika.

Grad heroja, velikana

ponosni smo sa svih strana.

U Nikšiću muzičari

napraviše dobre stvari.

Šobić i njegove balade

poznate širom estrade.

Poštovanje našem Šobiću

što divno pjeva o Nikšiću.

Ljubo Čupić, heroj naš

iz istorije Nikšića o njemu

ćeš puno da saznaš.

Taj je junak pred neprijateljem

ponosno sa osmijehom stao

i za Nikšić život dao.

Pamtiće se uvijek stihovi

Vita Nikolića, vječitog pjesnika

iz Nikšića.

Raduj se, cvjetaj moj voljeni grade

nek se ponose sa tobom genercije

i stare i mlade.

Ponosna sam na svoj Nikšić grad

i poklanjam mu za rođendan ovu pjesmu sad.

Gdje god da pođem, opet ću ti doći

jer niđe nijesu tako tihe noći.

Eto tako neka svi znaju, kakvo je

bogatstvo živjeti u mom zavičaju.