Beskrajne pješčane dine, nepodnošljive vrućine i neponoviljivi suton.
“Afrika i Sahara! To je jedan ogroman san, za mene lično i jedan veliki štrik sa liste želja. Osjećaj je neopisiv”, prenosi svoje doživljaje iz Tunisa Nikšićanin Ivan Drobnjak, dok hvata predah na svom pustinjskom putovanju kroz jedan od najsurovijih, ali i najljepših djelova svijeta.
Preko Sicilije i Sredozmenog mora do Tunisa. Put o kojem je sanjao godinama ovaj veliki zaljubljenik u dvotočkaše odlučio je ovog novembra konačno da ostavri.
“Nikšić - Trebinje - Dubrovnik na motorima, zatim brodom do Barija, pa sa juga italije, iz Palerma do Tunisa. Prvi korak na kopnu je bio u tuniškoj luci. Tu smo se punih četiri sata zadržali oko carine, ajde da kažemo da sistem ne funkcionise baš najbolje”, prvi su doživljaji koje su imali na afričkom tlu, prisjeća se ovaj tridesetdevtogodišnji Nikšićanin.
Mali zastoj na početku, a onda je krenula prava avantura. Pripremljen put i boravak u kampovima, sve između su beskrajna putovanja kroz pustinju koja oduzimaju dah.
“Tunis je jedna nevjerovatno lijepa zemlja. Kontinentalni dio je skroz različit od primorkskog. Od samih ljudi, do načina života i naravno ekonomskog aspekta. Nešto kao kod nas sjever i primorje. Mnogo više nam se svidio kontinentalni, nomadsko-pustinjski predio. Uspjeli smo sve što smo planirali da obiđemo i vidimo, imamo krov nad glavom, hranu i upoznamo mnogo dobrih ljudi u Tunisu”, nastavlja Ivan koji je sa svojim drugom Veljkom Vukovićem iz Danilovgrada prije petnaestak dana krenuo u ovu, dugo sanjanu avanturu na kros motoru.
Preplavljeni utiscima sa putovanja po sjeveru vrele Afrike, bilježe svaki kilometar pređen kroz nevjerovatne pustinjske krajolike kojima su vođene prije više od 75 godina i velike ratne operacije u Drugom svjetskom ratu, pod komandom čuvenih generala Montgomerija i Romela.
“Tu je oaza Chebika, Dalje, Tozeur i lokacija gdje je sniman Star Wars, slano jezero koje je presušilo. A onda dalje ka Sahari, Douz, i Ksar Ghilane oazu. Zmile kamp u pravoj nedođiji. Chenini, malo mjesto nomadskog plemena, koji usled nepodnošljivih temperatura od davnina (jos iz 11. vijeka) žive u utrobi planine. To su uglavnom stočari, jer je zemlja ovdje surova. Takođe su im kuće, uklesane u planini, pružale zaštitu od raznih osvajača, vrata i prozori su im od palminog drveta, sto znači da se boja stopi sa kamenom i služi kao izvrsna kamuflaža. Dalje, Matmata, kao i drugi najveći koloseum na svijetu u El Jemu”, nabraja Ivan ljepote koje se riječima ne mogu dočarati.
Ivan ističe da je bilo teško, pored svih obaveza, isplanirati ovako nešto.
“Što bi jedan naš veliki prijatelj Slovenac rekao - pustinju zavoliš, ili zamrziš. Mi ćemo se sigurno još gledati, Saharo!”, obećava Ivan.
Monteguide grupa i promocija crnogorske prirode
Crna Gora ima malu moto familiju, okupljenu pod imenom Monteguide. Sigurno ste ih sreli makar na društvenim mrežama, kako jezde po Crnoj Gori uzduž i poprijeko, “loveći” svojim objektivima sve ljepote naše zemlje, promovišući ih nadaleko, nudeći nam iznova i iznova momente dviljenja pred ljepotom koju nam je priroda ostavila.
“Ima nas petnaestak. Uglavnom ljubtelji motora iz Nikšića, Podgorice i sa primorja. Uvijek vozimo zajedno kad god možemo. Svake godine, osim obilaska Crne Gore, što radimo svakog slobodnog dana i to sa velikim entuzijazmom, napravimo i neki veći plan, tj neku dužu turu. Do sad su to bile uglavnom vožnje po Evropi. Stizalo se i do Španije, a jedan od nas - Stefan, je čak ove godine išao do Iraka i nazad”, priča Ivan.
Kaže da na svoj način jednostavno žele da promovišu ljepte Crne Gore. U tome imaju kažu prilično uspjeha.
“Prate nas ljudi na društvenim mrežama. Zovu, dolaze. Mislim da su zbog fotografija koje smo objavili, u Crnu Goru došli ljudi sa svih kontinenata. Nastavljamo tim putem”, zaključuje Ivan.
