"Za mene je ovo pravi raj na zemlji. Ima izvora, paše za stoku dovoljno, ali, nažalost, nema naroda koliko je nekada bilo", priča Ćupić.
Vrijeme je kosidbe na Lukavici. Mehanizacija olakšava posao, ali nije kao nekada.
"Nekada su se na Lukavici kupile mobe kosaca koji su znali da dignu pjesmu, pa nastave uveče na igrankama. Kosila se Lukavica i po mjesec, a danas "bljesne" za desetak dana i poslije Ilindana i vrijeme se promijeni i planina gubi svoje čari," prisjeća se Ćupić.
Na zagarački katun, kaže naš domaćin, po zakonu se izdizalo polovinom juna. Pravilo važi još iz vremena kralja Nikole koji je podijelio Lukavicu stočarima iz Župe, Zagarača, Rovaca i Pipera.
"Dvadeset godina sam dolazio iz Donjeg Zagarača na katun pješke. Putovalo se po dvadeset i četiri sata sa stokom koju ne možeš forsirati, jer zna kako može i šta je čeka," rekao je Ćupić.
Lukavicu, ovih dana, posjećuju i turisti. Kapetanovo jezero bi trebalo da bude "odskočna daska" seoskom turizmu.
"Na Kapetanovom jezeru su tri četiri restorana, dolaze turisti iz cijelog svijeta i samo treba nastaviti, jer je to najbolja prezentacija Crne Gore", rekao je Ćupić.
Izdig na katun je tradicija, način života. Sa druge strane, stočarenje je isplativije, kaže Ćupić i napominje da je posebna obaveza naviknuti mlade naraštaje da dolaze na planinu, jer su tako radili i naši đedovi.
