Njoj je priznanje uručeno u Banja Luci tokom četvorodnevne šeste regionalne konferencije nastavnika iz država sa prostora bivše Jugoslavije.
“Priznanje Najbolji nastavnik bivše Jugoslavije je pokazatelj da samo veliki trud, ulaganje cijelog sebe za bolje obrazovanje naše djece, može da pomjera granice, da otvori nove vidike, da nastavnik treba da bude priznat i cijenjen a naravno i podržan, kako bi mogao pružiti svoj maksimalni doprinos pozivu kojim se bavi i djeci sa kojom radi. Ovo priznanje me motiviše da nastavim ovim putem, da pružim podršku ostalim kolegama da se umrežavaju kako bi učili jedni od drugih i svoja znanja primjenjivali u radu sa djecom. Posebno želim da dam svoj doprinos u prepoznavanju poziva vaspitača koji je nosioc bazičnog obrazovanja djece”, kazala je Šćepanović.
Konferencija, koja je realizovana pod nazivom ,,Svijet obrazovanja briše granice“, ima za cilj regionalno umrežavanje vaspitača, učitelja, nastavnika, profesora, stručnih saradnika i direktora vaspitno-obrazovnih ustanova, a prisustvovalo je 200 nastavnika iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije.
Crnu Goru je predstavljalo osam nastavnika.
“Kriterijumi za dobijanje titule Najbolji nastavnik bili su veoma strogi, tako da je komisija imala veoma težak zadatak, od više stotina prijavljenih, odabrati 28 najboljih sa prostora bivše Jugoslavije. Vrednovali su se ne samo profesionalni rezultati tokom karijere, već i zalaganja i uspjesi u drugim sferama interesovanja, izvan učionice, jednom riječju – svestranost nastavnika”, kazala je Šćepanović, koja kao vaspitač radi 26 godina.
Tokom profesionalnog razvoja, ističe, uvijek su je privlačili izazovi u struci, nova iskustva, razmjene ideja, saradnja sa kolegama.
“Volim svoj poziv i uživam u njemu a mislim da to djeca vrlo dobro osjećaju. Često iniciram neke nove projekte i širim svoju ljubav prema profesiji vaspitača koja je imperativ kvalitetnom bavljenju ovim pozivom. Mišljenja sam, da biti vaspitač jeste umjetnost, a biti dobar vaspitač znači vaspitavati svim svojim bićem.”
Ističe da tokom vremena provedenog u vrtiću vaspitači djecu uče da budu prije svega dobri ljudi, da poštuju drugog, da znaju da vole i posjeduju empatiju.
“Vaspitači prate individualni razvoj svakog djeteta, svakodnevno sarađuju sa roditeljima što je osnov uspjeha u radu sa njihovom djecom. Često probleme djece vaspitači nose svojim kućama i razmišljaju o njima. Mi pružamo podršku i ohrabrenje ne samo djeci, već često i roditeljima jer djeca praktično više borave u vrtiću nego kući, zbog njihove zauzetosti poslom. Sve ovo iziskuje puno posvećenosti i priprema a, naravno, moram istaći da naš poziv nosi i veliku odgovornost. Kako se vrijeme mijenja, i pred vaspitača se javljaju novi potrebe i zadaci pa je prosto neminovno da se kontinuirano profesionalno usavršavamo kako bi izveli generacije djece spremne za suživot u društvu punom izazova”, kazala je Šćepanović.
