Bibliotekar preporučuje – “Limeni doboš”

Novela "Mačka i miš" objavljena je 1961. godine, a "Pseće godine", koje su upotpunile Gdanjsku trilogiju, 1963. godine.

Uslijedio je period Grasovog angažmana u Socijaldemokratskoj partiji Njemačke, koji je ujedno i period plodnog stvaralačkog rada. Bogat književni opus donio mu je brojne ugledne književne nagrade i intelektualne počasti. Kada je, međutim, 1999. dobio Nobelovu nagradu za književnost, mnogi su smatrali da je ovo prestižno priznanje moglo i da sačeka zbog Grasovih nepopustljivih i ponekad nepopularnih političkih stavova.

Objavljivanje memoarske proze "Ljušteći luk" (2007) naročito je izazvalo kontroverze i pretvorilo se u javni skandal, jer je tu Gras prvi put progovorio o svom učešću u nacističkim vojnim formacijama.

"Limeni doboš" je djelo koje je pomjerilo granice književnosti. Jedan je od najvažnijih romana dvadesetog vijeka.

Tridesetogodišnji čovječuljak Oskar Macerat, pacijent psihijatrijske klinike u Diseldorfu, optužen za ubistvo bolničarke, zapisuje ispoviest o svom neobičnom životnom putu. Sa tri godine, kada je dobio limeni doboš, odlučio je da više ne raste kako ne bi ličio na odrasle. Tim činom je odredio svoj stav prema svijetu odraslih, protestujući protiv tromosti duha, učmalosti i uskogrudosti i odbijajući da se uklopi u društvo svog vremena.

Pa ipak, Oskar ne živi izvan politike i istorije. Budući samo naizgled vječno dijete, on može da pripovijeda o svijetu odraslih, kao i o istorijskim prilikama – usponu i slomu nacizma u Njemačkoj – iz dječije perspektive. Posmatrajući svijet sa visine od 94 centimetara, Oskar bez emocija i prisnijih kontakata sa svojom sredinom, sa mnogo cinizma demaskira stvarnost. Ispostavlja se da je ovaj izopštenik koji živi u psihijatrijskoj bolnici, i od čijeg visokog glasa puca staklo, jedina zdrava osoba u svijetu prepunom privida, laži i zločina.

Odlomak: 

"Promjenljivo oblačan septembarski dan, sunce je vezlo staro zlato, sve je bilo prozirno, fino, a ipak nagluvo. Za nekoliko dana je padao moj petnaesti rođendan. I ja sam želio, kao svake godine u septembru, dječiji doboš, ni manje ni više nego dječiji doboš, odrekao sam se svih blaga svijeta, moja čula usmjerila su se sva na doboš od crveno - bijelog lakiranog lima.”