Za Miša Vemića ova izložba ima posebno značenje. Ostvario mu se san koji je, kako kaže, nosio još od trenutka kada je njegova kćerka napravila prve crteže.
„Od prvog poteza olovkom njenog, naravno, na papiru, otkad je prohodala, pa do dana današnjeg, ja sam sanjao da izlažem sa njom“, kazao je Vemić.
Ne krije ni ponos zbog onoga što je Marija danas postigla.
„Ovo što vidite večeras zaista i mene impresionira, sa njene strane, kakva je djela izložila. Pa, utoliko sam srećniji što, na neki način, moja Marija, u stvari, nadam se da će mene prevazići“, poručio je slikar.
Na pitanje gdje je pored jasnih razlika u motivima i izrazu, ta umjetnička linija podudaranja Vemić odgovara:
“To je u energiji koju imamo, slikarskoj energiji, tom gestualnom crtežu, tom jakom crtežu, jer osnovna baza slike jeste crtež.Crtež je temelj, kao kad se pravi kuća, temelj umjetnosti, temelj slikarstva, likovne umjetnosti. Znači, tu je naša sličnost”, kaže Vemić.
Od očevog ateljea do sopstvenog umjetničkog izraza
Za Mariju Vemić Abramović večerašnja izložba predstavlja ostvarenje zajedničke želje, ali i poseban izazov, budući da prvi put pred nikšićkom publikom predstavlja svoje radove zajedno sa ocem, u čijem je ateljeu odrasla.
„Već duže vrijeme imamo tu želju da izlažemo zajedno i evo, super, ukazala nam se prilika baš u našem rodnom gradu da se to desi, u ovim lijepim galerijskim prostorima i pred našom, je li, nikšićkom publikom“, kazala je Marija.
Priznaje da uz zadovoljstvo osjeća i tremu, jer nije jednostavno izlagati pored umjetnika koji već decenijama ima izgrađen prepoznatljiv slikarski rukopis.
Tokom studija, kaže, nastojala je da se umjetnički osamostali i pronađe izraz drugačiji od očevog, ali danas na sličnosti koje publika prepoznaje u njihovim djelima gleda sa zadovoljstvom.
„Koliko sam kao student na početku studija željela da se odvojim od toga, toliko mi danas, mogu reći, i imponuje kad neko nađe neke sličnosti između naših radova, mada govorimo na drugačiji način o, rekla bih, donekle sličnim stvarima“, istakla je ona.
Mišov krik svijetu, Marijin dodir usmjeren ka sebi
Iako im je zajednička snažna ekspresivnost, Mišo i Marija kroz različite motive istražuju čovjeka i njegov odnos prema svijetu.
U Mišovim djelima dominira motiv konja, kroz koji umjetnik izražava sopstvena osjećanja, ali i protest protiv negativnih dešavanja u savremenom svijetu.
„Ja isto tako, na neki način, sa svojim bićem pokušavam da izrazim nekakav protest protiv svih ovih negativnih dešavanja u svijetu, a i da svoj lik, svoje biće, sopstvo svoje, unesem u taj lik konjoliki“, objasnio je Vemić.
Marija je, nasuprot tome, okrenuta unutrašnjem svijetu čovjeka, njegovim emocijama i promjenama koje nastaju pod uticajem svakodnevnih događaja.
„Ja pričam o uticaju spoljašnjih slika na mene samu. Šta se dešava sa mnom, sa mojim mislima, kada na kraju dana ostanem potpuno sama sa sobom“, kazala je umjetnica.
Upravo tu razliku, ali i bliskost njihovih slikarskih poetika, posebno je istakla istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović, govoreći na večerašnjem otvaranju.
„Ono što je kod Miša krik upućen svijetu, kod Marije je dodir usmjeren ka sebi“, kazala je Miranović.
Prema njenim riječima, njihove poetike susrijeću se u ekspresivnoj snazi, virtuoznosti crteža i zainteresovanosti za psihološku i egzistencijalnu dimenziju čovjeka, ali se razilaze u načinu na koji pristupaju tim temama.
Mišovi konji postaju metafore stradanja, otpora i borbe protiv otuđenja savremenog svijeta, dok Marijine figure govore o unutrašnjoj drami samospoznaje.
Nakon večerašnjeg zajedničkog predstavljanja u rodnom gradu, Marija Vemić Abramović nastavlja sa samostalnim izložbenim aktivnostima.
Već 16. decembra njeni radovi biće predstavljeni u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović“ u Budvi.










