U posljednja četiri mjeseca OKU je dva puta produžavan privremenim mjerama, a sastanci su više puta odlagani na zahtjev predstavnika Vlade. Unija slobodnih sindikata za danas u podne je zakazala konferenciju za novinare na kojoj će saopštiti svoj stav, a jedan od mogućih odgovora zbog nepostizanja dogovora, prema informacijama “Vijesti”, je organizovanje protesta ili štrajka upozorenja.
OKU je važio do kraja decembra prošle godine, ali je zatim dva puta produžavan do 31. marta, pa do 30. aprila jer socijalni partneri nisu postigli dogovor oko ovog važnog pitanja. Posljednji sastanak socijalnih partnera o ovoj temi je trebalo održati u petak prošle sedmice, ali je odložen na zahtjev predstavnika Vlade.
Unija slobodnih sindikata je u martu saopštila da će organizovati proteste ukoliko se OKU sa uvećanom obračunskom vrijednosti ne usvoji do kraja tog mjeseca, ali su zatim odložili donošenje takve odluke zbog molbe Vlade da se sačekaju pregovori u aprilu. Međutim, umjesto dogovora, sastanci su ponovo odlagani, a Vlada je odugovlačenjem pregovora već sebi uštedila četiri mjeseca na mogućem povećanju zarada.
Obračunska vrijednost koeficijenta utvrđena je na 90 eura prije 13 godina i od tada nije mijenjana. Obaveza iz Opšteg kolektivnog ugovora koji je posljednji put potpisan na kraju 2022. godine je da se na kraju svake godine do 31. decembra preispita njen iznos usklađivanjem sa inflacijom, kretanjem minimalne potrošačke korpe, troškova života, ekonomskih faktora..., međutim, to od tada nije urađeno.
Ukoliko bi OKU istekao, oko sto hiljada zaposlenih, koji nisu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, izgubili bi najznačajniji dio radničkih prava.
Ranija analiza Ministarstva finansija pokazala je da bi neto trošak za državni budžet iznosio oko 100 miliona eura, a bruto oko 170 miliona. Odnosno, oko 70 miliona bi se vratilo državi kroz plaćanje poreza i doprinosa na uvećani dio plate, kao i kroz poreze na potrošnju.
Zakon o radu predviđa osnovna prava radnika, ali OKU određuje značajan dio kao što su pravo: na uvećanje zarade po osnovu minulog, prekovremenog, noćnog i prazničnog rada; na veći broj dana godišnjeg odmora; na plaćeno odsustvo u određenim životnim situacijama; na otpremninu u slučaju odlaska u penziju; na jednokratnu novčanu pomoć u slučaju smrti člana uže porodice; na doprinos poslodavca za prevenciju radne invalidnosti i rekreativne aktivnosti i pet slobodnih dana za zaposlene koji to pravo koriste..., kao i na brojna prava i slobode sindikalnih organizacija i predstavnika.
Radnička prava iz OKU-a se detaljnije predviđaju i mogu poboljšati u granskim kolektivnim ugovorima i kolektivnim ugovorima kod poslodavca na nivou kompanija, međutim, problem je što mnoge djelatnosti nemaju granske kolektivne ugovore. Ti zaposleni svoja prava crpe samo iz OKU-a, a ako bi on prestao da važi više ih ne bi imali.
Neki od najvećih sektora u Crnoj Gori poput trgovine, ugostiteljstva, bankarstva i finansijskih usluga, mediji i informisanje, oblast nekretnina,.. što čini preko sto hiljada zaposlenih u Crnoj Gori.
Obračunska vrijednost koeficijenta se koristi u obračunu zarada svih zaposlenih tako što se pomnoži sa osnovnim koeficijentom zaposlenog, koji zavisi od kvalifikacija i radnog mjesta. Na taj rezultat kasnije se dodaju koeficijenti za minuli rad, kao i druge naknade (prekovremeni, rad za praznike...) i dobija se konačni iznos bruto zarade.
Unija slobodnih sindikata, Savez sindikata i Unija poslodavaca uputili su još 11. decembra zajedničko pismo Ministarstvu finansija u kojem traže da se do kraja godine zaključi novi Opšti kolektivni ugovor (OKU) u kojem bi se, između ostalog, raspravljalo o povećanju obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura, što bi uticalo na rast zarada za oko deset odsto.
Oni su ovaj dopis uputili Ministarstvu finansija nakon što su od Ministarstva rada i socijalnog dijaloga obaviješteni da je za ovo povećanje potrebna prethodna analiza i saglasnost Ministarstva finansija. Ovom Ministarstvu je sporno i što bi povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta, značajno uticalo i na povećanje prosječne zarade, a kako se ona koristi za usklađivanje penzija i socijalnih pomoći, to bi uticalo i na veće budžetske troškove za ova primanja.
