Za života je Franc Kafka ostao poznat samo užem krugu čitalaca.
Istina, krugu kome su pripadali Tomas Man, Herman Hese, Alfred Deblin, Rajner Marija Rilke, Robert Muzil, Kurt Tuholski...
Odmah po završetku Drugog svjetskog rata Kafkina djela su preko Amerike vraćena u Njemačku, gdje su prihvaćena kao ravnopravna sa djelima Tomasa Mana ili Bertolda Brehta. Kafkina poularnost u tim godinama bila je veoma velika.
Kafka je imao nekoliko ljubavnih veza u životu, dva raskinute vjeridbe, ali se nikada nije oženio. 1920. godine upoznao je Milenu Jesensku, koja je prevela neka od njegovih djela na češki, i postao blizak sa njom. Sa Dorom Diamant se upoznao 1923. i to je bila njegova posljednja ljubav. Dora je između 1923-1924. na Kafkin zahtjev spalila jedan dio njegovih spisa.
Za Kafkinog života objavljene su samo neke njegove pripovjetke: „Presuda“, „Preobražaj“, „U kažnjeničkoj koloniji“, „Seoski ljekar“ i „Umjetnik u gladovanju“. Tek posthumno su objavljeni romani „Proces“, „Zamak“ i „Amerika“.
„Dnevnik je pun primjedaba koje kao da su uobličene u teorijsko znanje, koje se lako raspoznaje. Ali ove misli ostaju strane cjelini od koje pozajmljuju oblik; one su tu kao u nekom izganstvu, one ponovo padaju u dvosmislenost koja ne dopušta ni da ih shvatimo kao izraz jednog jedinog događaja ni kao objašnjenje jedne opšte istine. Kafkina misao ne odnosi se na jedno pravilo koje jednoobrazno važi, međutim, njegova misao isto tako nije ni obično obilježje neke posebne istine iz njegovog života. On se kreće između te dvije krajnosti. Čim ona postane prenošenje niza događaja koji su se stvarno desili (kao što je to slučaj u dnevniku), ona neosjetno prelazi na istraživanje smisla ovih događaja, ona hoće da ih prati u stopu. Tog časa pripovijest počinje da se stapa sa svojim objašnjenjem, koje međutim nije objašnjenje, niti može do kraja da objasni sve ono što treba objasniti, a naročito ne može da natkrili samu pripovijest. Kao da je objašnjenje svojoj sopstvenom težom privučeno ka pojedinačnosti čiju zatvorenu prirodu treba da pridobije; smisao koji stavlja u pokret luta oko činjenica, on je tumačenje samo ako iz njih proizilazi; ali je objašnjenje samo ako je od njih neodvojiv. Beskrajna vijuganja razmišljanja, njegova stalna započinjanja od jedne slike koja ga lomi, sitničava strogost rasuđivanja primijenjenog na nepostojeći predmet predstavljaju oblike jedne misli koja igra na kartu opštosti, ali je misao samo utoliko ukoliko je uzeta iz tamnine života svedenog na pojedinačno.“
Moris Blanšo
Odlomak
„Nevjerovatne teškoće na koje ja nailazim pri razgovoru sa ljudima, za druge ljude svakako imaju svoj razlog u tome što je moja misao ili, bolje, sadržina moje svijesti sasvim maglovita, što ja u njoj, počivam nesmetano i ponekad samozadovoljno, a ljudski razgovor traži zaoštravanje, čvrstinu i trajnu povezanost, stvari kojih nema u meni.“
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
