U ranoj mladosti pročitao je Šopenhauerov spis „Svijet kao volja i predstava“; to djelo je na odlučujući način odredilo svu njegovu filozofiju; u Lajpcigu upoznao se s Rihardom Vagnerom kome je posvetio spis „Rođenje tragedije“; u narednih petnaest godina publikuje niz knjiga koje mu donose veliku popularnost; među njima se ističu: „Nesavremena razmatranja“, Ljudski, odviše ljudski“, „Vesela nauka“, „Tako je govorio Zaratustra“, „S one strane dobra i zla“, „Genealogija morala“ „Sumrak idola“, „Antihrist“, „Slučaj Vagner“, „Niče contra Vagner“, Ecce homo; njegovo posljednje djelo „Volja za moć“, ostalo je nedovršeno.
Već u naslovima Ničeovih spisa naznačene su njegove osnovne teze: „Antihrist“, „S one strane dobra i zla“, „Sumrak idola“, „Volja za moć“, a zatim tu su i teze: vječno vraćanje jednakog, prevrednovanje svih vrijednosti, natčovjek, nihilizam...
"Niče je znao ko je, valjda jedini, znao je šta je postao, i u ovoj knjizi je, od jednog do drugog reda, opisao kako je to postao: dočarao nam je, za one koji umiju da ga čitaju, rodoslov svog postojanja. Taj rodoslov, koji ocrtava porijeklo, istovremeno je zavještanje jednog od najpresudnijih mislilaca u istoriji filozofije.
Recimo, genealogija misliočeve oporuke. Ali, da li umijemo da ga čitamo, takođe mora ostati otvoreno. Rekli bismo da ni on sebe ne čita. Ono što čini je takođe više od pukog kritičkog preipitivanja i samorazumijevanja.
On ponovo misli, ukratko, ono što je mislio. Sažima svoj misaoni put, slijedeci njegove dionice pod naslovima svojih knjiga. Sebe preuzima, citira i eskscitira, aludira, sunovraćuje, uznosi, priziva, zavodi, obećava i ,naposlijetku, završava, To nije Niče u „svarenom“ vidu. To je, kao i uvijek, nesvarljivi Niče koji filozofira „čekićem“, i koji preokreće sve ustaljeno i s kojim ne znamo šta ćemo, jer nam izmiče, neprestano je gorak zalogaj za tumače, gorak zalogaj za metafizičko jednoumlje. Filozofiju izvodi na pozornicu i bespoštedno je hvata u nespretnostima, lovi u promašajima i lažima, a usred nje, na njenom najnetaknutijem mjestu, neprestano afirmiše drukčije mogućnosti, poput jedinstvenog dioniskog mislioca usred filozofije afirmiše život u njegovoj mnogostrukosti. Dioniski mislilac? Zato što Dionisa, božanstvo životne ekstaze, ustoličava u prvog i posljednjeg mislioca.“
Jovica Aćin
Odlomak
„Razumijete li Hamleta? Ne sumnja, izvjesnost je ono što tjera u ludilo. Ali, da bi se tako osjećalo, mora se biti dubok, ponor, filozof…“
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
