Školovao se kod jezuita i studirao pravo, što je ubzo napustio i posvetio se književnosti. U aristokratskim pariskim salonima pokazao je neosporni talenat, ali je svojom satirom uvijedio i samog regenta, zbog čega biva zatvoren u tvrđavi Bastilja godinu dana.
U tamnici je napisao dramu "Edip", kojom stiče svjetsku slavu, i "Henrijadu", jedan od rijetkih epova 18. vijeka. U periodu od 1718. do 1726. u Parizu doživljava književne uspjehe, ali nakon sukoba sa aristokratom Rohanom biva prognan iz Francuske i odlazi u Englesku. U Londonu se upoznao sa engleskom parlamentarnom monarhijom, književnošću i naročito filozofijom Bekona, Loka, Njutna, Šeftsberija, što na njega ostavlja dubok trag. Tada Volter postaje borac za političku slobodu, i piše pisma najprije objavljena na engleskom u Londonu, zatim na francuskom u Parizu i Bazelu. Pariski parlament je pisma proglasio skandaloznim i javno ih spalio. Nakon toga Volter nalazi utočište u Siru, na imanju svoje prijateljice markize D’Šatle. Tu je boravio više od deset godina, i to je najplodnije razdoblje njegovog života, kada je napisao "Elemente Njutnove filozofije" i "Raspravu o metafizici" koja je objavljena tek posthumno.Vratio se 1745. godine u Pariz, i postao dvorski pjesnik i istoričar na dvoru Ljudevita XV, ali zbog svoje svadljive prirode morao je ponovo napustiti Pariz. Poslije izvjesnog vremena odlazi u Berlin odnosno Potsdam kod pruskog kralja Fridriha II, koji je jako cijenio Voltera i sa kojim je vodio prepisku. Na početku je tamo provodio ugodno vrijeme, ali nakon kritika upućenih pruskom kralju napušta i njega. Napokon se nastanio na imanju Fernej, gdje nastaju i njegovi važni filozofski radovi "Filozofski rječnik” i "Filozof neznalica”. Ponovo se vratio u Pariz gdje je preminuo u dubokoj starosti.
Među Volterovim filozofskim romanima i filozofskim pripovijetkama, "Kandid" zauzima posebno mjesto. Pisan je pod uticajem "Hiljadu i jedne noći", Servantesovog "Don Kihota", Sviftovih "Guliverovih putovanja" i inspirisan brojnim putopisnim romanima. Sami naslov djela upućuje na satiru, po kojoj je Volter bio prepoznat. Kandid znači naivko, čiji naivni optimizam postaje koban kada se suočava sa surovom stvarnošću. Kandid putuje od Njemačke, preko Holandije i Francuske, u Paragvaj i Eldorado (izmišljenu zemlju iluzija), da bi se vratio u Francusku i Englesku, i na kraju uputio u Veneciju i Tursku, gdje se roman završava. Tokom cijelog putovanja Kandid je izložen brutalnim slikama stvarnosti.
Glavni predmet Volterove kritike je Lajbnicov pojam prestabilirane harmonije, koja predstavlja krajni rezultat, ali i osnovu Lajbnicovog monadološkog sistema. Prestabilirana harmonija funkcioniše kao svojevrsni pomiritelj svih protivrječnosti gledanih kao pojedinačne. Ako bi hipotetički zamislili dva najbolja svijeta koje je Bog stvorio, ne bismo mogli prepoznati razliku između njih, jer se svjetovi ne bi razlikovali po stepenu savršenosti, kao što bi to bilo u sukobu sa pretpostavljenim monadama koje su jedinstvene. Kod Voltera predstavnik takve filozofije je doktor Panglos koji je "predavao metafiziko-teologo-kosmolo-nigologiju" i dokazivao "da nema nikad posljedice bez uzroka", i koga je Kandid pomno slušao.
Volterovu kritiku nijesu izbjegli ni svi drugi koji su sačinjavali feudalni sistem, naročito crkva i vladajuće klase. Očita je i kritika nauke koja se dovoljno ne posvećuje progresu. Kandid se na kraju skrasio na jednom imanju negdje u Turskoj, gdje treba da živi od svog rada.
Nakon svih putovanja i iluzija on je izabrao skromni život i shvatio da "treba da obrađujemo svoj vrt", kako glasi čuveni kraj romana.
Odlomak
Panglos bi ponekad rekao Kandidu: "Svi su događaji povezani jedan s drugim u ovom najboljem mogućem svijetu. Jer, svakako, da vi nijeste bili istjerani s nekoliko dobrih udaraca nogom odostrag iz jednog lijepog zamka zbog ljubavi prema gospođici Kunigundi, da vas nije stavila na muke inkvizicija, da nijeste pješice prešli Ameriku, da nijeste dobro tresnuli mačem barona, da nijeste izgubili sve svoje ovnove iz lijepe zemlje Eldorada, ne biste sad ovdje jeli ušećereni kedrat i morske lješnike”.
"Dobro je to rečeno”, odgovori Kandid, "ali treba da obrađujemo svoj vrt.”
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
