Umjesto roditelja, odgojila ga je baba Zlata. Osnovnu školu, nižu gimnaziju i tri razreda više gimnazije Stanković je završio u Vranju. Četvrti razred gimnazije pohađao je u Nišu, gdje je 1896. položio viši tečajni ispit. Iste godine upisao se na ekonomsko-politički odsjek Pravnog fakulteta u Beogradu, a uskoro se zaposlio kao praktikant u Državnoj štampariji u Beogradu. Na Pravnom fakultetu diplomirao 1901, i od tad je uglavnom radio kao činovnik u raznim nadleštvima. 1902. ženi se Angelinom Milutinović iz Beograda. Kao državni pitomac boravio je 1903–1904. u Parizu.
Gotovo sva svoja djela Stanković je napisao i objavio u kratkom periodu do Prvog svjetskog rata. Knjige pripovijedaka: "Iz starog jevanđelja", "Stari dani", "Božji ljudi". Romani: "Nečista krv", "Pevci", "Gazda Mladen". Drama "Koštana" i pripovijetke "Uvela ruža" i "Njegova Belka".
Za vrijeme Prvog svjetskog rata kao referent Crkvenog odjeljenja nosi mošti Stevana Prvovjenčanog u Pećku patrijaršiju i sklanja se u Podgoricu, gdje su ga zarobili austrijski oficiri, sproveli u Derventu i na intervenciju Koste Hermana dozvolili mu da ostatak rata provede u Beogradu. Zbog saradnje u okupatorskim glasilima imao je neprijatnosti posle oslobođenja i u odbranu napisao knjigu Pod okupacijom. Penzionisan je u martu 1927, a već 21. oktobra umire. Borisav Stanković je sahranjen u nedjelju, 23. oktobra, bez ikakvih počasti.
NEČISTA KRV
U priči o stradanju čuvene vranjanske ljepotice Sofke, prvi put u našoj književnosti, spoljašnji svijet se uspostavlja kao suptilni odraz čulne uznemirenosti, intimnih doživljaja, slutnji i podsvjesnih zbivanja jedne žene – izuzetne koliko ljepotom toliko i snažnom samosviješću. Prvi put žensko i muško tijelo, erotske žudnje i seksualna htijenja dobijaju prvorazredni književni značaj, a likovi žestokog temperamenta, orijentalno egzotični, određeni arhaičnim jezikom i kulturom, rastrzani između svojih nagona i društveno nametnutog postojanja, postaju tragične univerzalne figure u kojima prepoznajemo vječne protivriječnosti postojanja.
U toj čudesnoj književnoj formi koja je uspostavila harmoniju između lokalnog, zaboravljenog i specifičnog s jedne strane, i opšteg i u svim vremenima prepoznatljivog čovjekovog stradanja s druge strane, treba tražiti odgovor na pitanje zašto "Nečista krv", iako jedini završeni roman Borisava Stankovića, svom autoru i danas čuva status jednog od najvećih romanopisaca.
Odlomak
Našto sada sebe pravdati! Znala je! Kako da nije znala? Jer, kada je znala da nikada neće biti žena svog izabranika, onoga o kome celog života snevala, koga u snovima i mislima ljubila i grlila, a znala je da će se ipak morati udati, onda - našto je sada ovo činila! Našto, pošto je ne sada nego oduvek bila uverena da će svaki njen muž pa ma ko bio, biti ne onaj njen, nego drugi,običan, i da će od svakoga morati da trpi i silom da podnosi da je on grli, ljubi i sa njome radi šta hoće.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
