Friš je dosta putovao, a godinu dana proveo je u Americi (1951-1952). Najznačajnija prozna djela su mu romani "Štiler", "Homo faber", "Recimo da mi je ime Gantenbajn", propovijetke "Montok" i "Plavobradi", a drame "Andora", "Triptihon", "Don Žuan ili ljubav prema geometriji " i "Biderman i palikuće". Objavio je i dvije knjige dnevnika, pisanih u razdobljima od 1946. do 1949. i od 1966. do 1971. godine. Preminuo je 4. aprila 1991. godine u svom rodnom gradu.
Roman "Štiler" predstavlja vrhunac Frišove tehnike propovijedanja i može se smatrati jednim od najznačajnijih proznih ostvarenja na njemačkom jeziku nakon Drugog svjetskog rata. Glavni lik romana sebe proglašava američkim državljaninom Džimom Hvajtom, odbijajući sve veze sa švajacarskim vajarem. Novim imenom, lažnim pasošem, tvrdnjom "ja nijesam Štiler" već se na početku upućuje na pokušaj glavnog junaka da bude neko drugi. Jer Džim Hvajt pokušava da bude sve ono što je švajcarski vajar nije mogao, da se dokaže upravo tamo gdje je doživio poraz. Individualizacija lika vrši se na osnovu dva narativna toka. Prvi tok odnosno istraga o Štilerovom nestanku figurira kao okvirna priča, u kojoj se u obliku dnevnika utvrđuje identitet američkog državljanina Hvajta. Nasuprot tome, drugi tok je obilježen prošlošću Anatola Štilera kroz priče najbližih ljudi u njegovom životu. Na taj način otkrivamo da je Štiler neko ko sebi postavlja pretjerane zahtjeve, a čiju neispunjenost doživljava kao lični promašaj. On odbija da prihvati ulogu koju mu okolina nameće.
Posebno važan je status žene koja postaje sredstvo u Štilerovom bijegu od usamljenosti, u čemu se i sastoji suština njegovog poraza. Dnevnik je prožet i epizodama, snovima, legendama, u kojima se može prepoznati i mitološka motivacija romana. "Štiler" je roman o otuđenju, cijepanju subjekta, krivici, problemu identiteta, nemogućnosti promjene ličnosti i novog izbora kojim čovjek može da raskine sa svojom prošlošću.
Odlomak
"Opet jednom ono poznato osjećanje: morati letjeti, stajati na prozoru (u zapaljenoj kući) i nemati niotkud spasa, sem da se naglo stekne sposobnost letjenja. Pri tome, izvjesnost: ništa ne pomaže, strmeknuti se na ulicu, samoubistvo je iluzija. Što znači: morati letjeti uzdajući se da će me upravo ta praznina nositi, dakle skok bez krila, prosto skok u ništavnost, u nikad ne proživljeni život, u krivicu zbog propusta, u prazninu kao jedino stvarmo, što meni pripada, što mene može da nosi.”
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
