Porodična tradicija obavezivala ga je da se posveti oficirskom pozivu, ali on nije uspio da se prilagodi vojničkom životu. Studirao je istoriju umjetnosti, filozofiju i pravo, a vrlo rano počeo je da piše i uči jezike. Rilke je bio svjetski putnik: putovao je u Rusiju, Švedsku, Dansku, Italiju, Španiju, Belgiju, Švajcarsku, Sjevernu Ameriku, Egipat… Posebno se izdvaja njegovo putovanje u Rusiju, gdje upoznaje Tolstoja kojim je fasciniran. Tamo je pronašao ljude za kojima je tragao: "svaki prepun tmine kao planina, svaki do grla u svojoj skrušenosti, bez bojazni da će se uniziti i stoga pobožan. Ljudi prepuni daljine, nepouzdanosti i nade, ljudi koji nastaju." Kratko je bio u braku sa vajarkom Klarom Vesthof, ali najvažnija žena u njegovom životu bila je Lu Andreas Salome. Prevodio je sa francuskog, engleskog i italijanskog jezika.
Njegova najznačajnija ostvarenja su zbirke pjesama: "Časlovac", "Knjiga slika", "Nove pjesme", "Devinske elegije" i "Soneti posvećeni Orfeju".
Osim lirike, posebno su poznata njegova "Pisma mladom pjesniku", kao i roman "Zapisci Maltea Lauridsa Brigea".
Roman "Zapisci Maltea Lauridsa Brigea", nastao u Parizu, objavljen je 1910. godine. Riječ je o Rilkeovom jedinom dužem proznom djelu, i koje dugo nije imalo jasnije žanrovsko određenje. Naime, ovaj autobiografski zapis se dijelom može svrstati u lirsku prozu; u opštoj recepciji je prihvaćeno da je riječ o svojevrsnom romanesknom eksperimentu u književnoj moderni. Pripovjedač je dvadesetosmogodišnji danski pjesnik koji živi u Parizu (poput Rilkea za vrijeme stvaranja romana), i svom dnevniku povjerava svoje predstave, misli i sjećanja. Neke od glavnih tema su: umjetnikova usamljenost i ostvarivanje sopstvene egzistencije, doživljaj prolaznosti i smrtnosti, ljubav, bijeda svijeta koja stoji u pozadini stvari koje se odigravaju na površini života. Umjesto očekivanog opisa ljepote Pariza, afirmativne strane velegrada, prisutne su slike patnje, bijede, siromaštva, bolesti i ludila. U vremenskoj ravni ovog refleskivnog romana naznačen je kontrast između pariških doživljaja u sadašnjosti i sjećanja iz roditeljskog doma u Danskoj. Roman je prožet i mišlju da je preduslov za pjesničko stvaralaštvo mnoštvo egzistencijalnih iskustava, podnošenje samoće i razotkrivanje istine bivstvovanja. "Zapisci Maltea Lauridsa Brigea" prisustvom introspekcije i refleksije, najavljuju roman toka svijesti, i uopšte ključne odlike romana dvadesetog vijeka.
Odlomak
“Ali sa stihovima je čovjek malo učinio kad ih je napisao mlad. Valjalo bi čekati s tim, sabirati cijeloga života iz duše i mirnoće, iz dugog života, kad bi to bilo moguće, i tada, sasvim pri koncu, čovjek bi možda napisao deset redaka koji bi bili dobri. Jer stihovi nijesu, kao što ljudi misle, osjećaji (oni se javljaju rano) – stihovi su iskustva. Za jedan stih potrebno je vidjeti mnoge gradove, ljude, stvari, valja znati kretnje koje sitno cvijeće čini kada se otvara ujutru. Valja znati umišljati puteve u nepoznatim krajevima, neočekivane susrete i sastanke: dane djetinjstva koji su ostali nerazješnjeni, valja znati zamišljati roditelje svoje, koje smo morali povrijediti kad su nam donosili kakvo veselje koje mi nijesmo shvatali (to je veselje učinjeno za drugoga), dječje bolesti koje počinju u dubokim i zatvorenim sobama, jutra na obalama mora, samo more, mora, noći na putu, koje su podrhtavale veoma visoko i letjele ka zvijezdama – i nije još dosta smjeti misliti na sve to. Valja posjedovati uspomene na mnoge ljubavne noći, od kojih nijedna nije drugoj nalik, na krikove žena u porođajnim mukama. Kraj umirućih valja biti, valja sjediti kraj mrtvih u sobi s otvorenim prozorima, bukom koja dolazi na mahove. Nedostaje posjedovati uspomene. Valja ih znati zaboraviti kad ih je mnogo i suviše, potrebno je biti vanredno strpljiv da se dočeka čas kad će se one vratiti. Jer uspomene, same, još nijesu ništa. Tek kad postanu krv u nama, pogled, kretnja, kad postanu bezimene i kad ih je nemoguće razlikovati od nas samih, tada se može dogoditi da se, u veoma rijetkim trenucima, iz sredine ovih uspomena uzdigne prva riječ stiha.”
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
