Sa izvršnim direktorom i osnivačem, Jovanom Bulajićem, razgovarali smo o značaju preventivne prevencije, budući da se , prema njegovim riječima, donja granica zluopotreba droga u našoj zemlji nažalost počela snižavati.
„ Do sada je Preporod funkcionisao u polju tretiranja pojedinaca koji su već zavisni i njihovih porodica, i primarna prevencija nama nije bila primarno činjenje unazad godinu dana. Kako u samom Preporodu postoje ljudi koji su pobijedili zavisnost, a kroz vrijeme se detektovalo da je riječ tih ljudi, djeci koja su u fazi odrastanja, najdragocjenije svjedočanstvo, povećavalo se interesovanje za našim učešćem“, kazao je Bulajić.
Ne favorizujući nijedan metod, navodi da su takva iskustva vrlo važna, uz napomenu da je osoba koja prenosi svoje iskustvo pobijedila zavisnost po svakom osnovu, i da je obučena da prenosi znanje. Tvrdi da su upravo takve priče aktraktivne za djecu , i vrlo je značajno kako doprijeti do njih, jer se upravo u tom uzrastu često događaju i prvi kontakti sa drogama.
„ Ta gornja, ali i donja granica se počinje snižavati. Imamo slučajeve i u osnovim školama, ne možemo govoriti o pravilu jer je to sporadično, ali mi imamo ljude koji dolaze kao zavisnici, a koji su počeli krajem osnovne i početakom srednje škole. Ovdje dolaze ljudi iz čitave Crne Gore, tako da to nije slučaj samo u Nikšiću. Smije se reći da se snižava, nažalost je tako“, dodaje Bulajić.
Na pitanje kako djeca u tom uzrastu uopšte dolaze u kontak sa drogama, i koji su razlozi za njihov ulazak u taj svijet, on ističe da za to postoji „sijaset razloga“.
„ Prilikom tretmana tražimo uzorke, i oni su različiti. Vrlo simpomatčno je da prvo probanje u 99 posto slučajeva završi povraćanjem, a zamilite o kakvoj se supstanci radi kada neko posle takvih simpotma poželi da uzme drugi put. Prvo uzminje se može nazvati probanje, a drugo je već konzumiranje jer znate šta uzimate. Treba raditi na tome otkud ta potreba, i kako se stvori prostor za to, jer sva djeca znaju da je to loše, štetno i protivzakonito, ali opet proba. Moramo raditi na tome da znamo otkud se stvori prostor da ti uzmeš. Nije tu samo da to da se dijete dokazuje u društvu“, objašnjava Bulajić.
Iako se događa da se do najteže supstance dođe postepeno, prvo se počne sa alkoholom i lakim drogama, sve češće se događa da se odmah počne sa heroinom. Takođe, Bulajić smatra da ko je god je probao heroin a recidivrao ga nekom drugom spustancom pitanje je dana kada će se vratiti.
„Jer herion je kraj traganja za osjećajem bilo kog zavisnika, moram reći lažnim jer svaki osjećaj koji ti da bilo koja psihoaktivna supstanca je lažan, i ne postoji osoba od malog djeteta pa do odraslog čovjeka koja želi biti prevarena, ali ljudi ne razmišljaju na taj način. Ti misliš da ti je lijepo, ali to je obmana, i svaka sledeća doza vuče dalje na dno“, dodaje on.
Na pitanje zašto se neko ko prekine sa uzimanjem heriona vrati toj navici nakon dvije , ili čak nekoliko godina, navodi da za da tu pojavu kažu „zaspao je u prošlom životu, jer ako si samo zaspao jednog dana ćes se probuditi sa istom željom“.“ Prosto imate programe različitih dometa, nekima je domet da osoba postigne apstitenciju i ništa dalje od toga, a ima i onih koji teže da vas potpuno osobode od zavisnosti. Ističem da ako ne saniramo uzrok bavićemo se posledicama čitav život“, zaključuje on.
Psiholog Nikola Mijušković smatra da mladi ljudi u tom dobu nemaju razvijen aparat za razmišljanje o nečemu dugoročnom .
“ Problemi koji oni imaju u tim godinama se njima čine krucijalno velikim, i mnogo im je lakše da riješe kako to rade vršnjaci. Društvene mreže vrše negativan uticaj po tom pitanju, ukucajte danas na internetu bilo šta što vas zanima dobićete sve informacije, kako recimo gajiti drogu. Kada je moja generacija odrastala to nije bilo dosutpno, danas već jeste i zato se granice pomjeraju, djeca ranije postaju svjesna nekih stvari“, objašnjava Mijušković.
Shvativši značaj primarne prevencije i osjetivši obavezu da doprinesu društvu sa te strane, Preporod je aplicirao za prekogranični projekat delegacije EU „Anti-dop ambasadori bez granica“. Tokom dva kampa edukovano je 80 djece iz Crne Gore i BiH, sa ciljem da svoje znanje prenose vršnjacima.
„Prije nove godine u školama su počele vršnjačke radionice gdje su oni počeli da prenose znanja. Djeca su od velikog broja tema izabrale i predstavili ih onako kao se njima čini, jer najbolje znaju kako to njihovoj generaciji odgovara. Ali ,vrlo je bitno šta su oni van te formalne radnioce, dakle ono što rade u svakodnevnom životu“, ističe Mijušković dodajući da su pojedina djeca uspjela da utiču na svoje roditelje da prestanu da puše. A da će se njihova misija nastaviti, dokazuje činjenica da je u okviru organizacije oformljen i Klub mladih koji broji petnaestak članova. Ne kritikujući dosadašnji pristup u primatrnoj prvenciji inisticuja i loklane kancelarije, zaključuju da djeci treba nešto novije.
„Djeca su izrazila želju da razgovaraju sa nekim ko je već pobijednio zavinost, mi smo im doveli momka koji radi u Preporodu i oni su bili oduševljeni. Organizovana je posjeta Kakarickoj gori da vide šta je to o čemu mi pričamo, pravi spoj prakse i teorije. Kada su vidjeli najbrutalnije primjere onoga o čemu su govorili, malo su bili isprepadani , to je probudilo različite emocije, i ispovjesti koje su čuli dovele su ih do različitih spoznaja“, zaključuje Mijušković.
