Anin djed Ljubo Petrović, sin vojvode Šaka, krajem 19. vijeka donio je prvi bicikl u Crnu Goru, dok je Brankovoj majci dvotočkaš bio jedino prevozno sredstvo, čak i kada je sa njim bila trudna.
“Svoje najranije djetinjstvo pamtim okružena biciklima različitih vrsta. Sjećam se kada su mi dozvolili sa nekih sedam godina da prvi put biciklom sama odem kroz Staru varoš do autobuske. Nova spoznaja sreće i do tada najveći lični uspjeh”, kaže Ana.
Njen suprug Branko je kao dijete često biciklom odlazio do jezera Krupac i Liverovići, a najveći “uspjeh” tada mu je bio kada je sa 16 godina otišao iz Nikšića u Tušinu, kod Boana, odakle su njegovi Cerovići.
“Tada je krenulo moje putešestvije na biciklu. Polako sam prenosio tu ljubav na društvo. Znali smo da se pogledama dogovorimo i eto nas za čas do Trebinja”.
A onda su se sreli potomci slavnih predaka, vojvode Šaka i Novice Cerovića, i na biciklima zajedno krenuli kroz život.
Pričaju da su devedesetih godina prošlog vijeka, kada im je plata bila 2,5 marke, časopise za biciklizam iz Italije i Njemačke plaćali po četiri.
Kažu da su ih ti časopisi “zarazili” planinskim biciklizmom pa su nabavili prva bicikla sa specijalnim ramom i širokim gumama i krenuli sa uređenjem staze na Trebjesi.
Biciklistički klub “Perun” osnovali su 2006.
“Bili smo inicijatori osnivanja MTB lige Crne Gore. Pokrenuli smo priču o uređivanju takmičarskih staza za planinski biciklizam i staza na Trebjesi je prva takmičarska za disciplinu cross country. Dodijelili su nam organizaciju prvog šampionata države u planinskom biciklizmu, a naš klub je godinu nakon osnivanja proglašen za najbolji u Crnoj Gori”, ističe Ana, koju djeca, ali i mnogi Nikšićani, zbog predaka, u šali zovu “princezom”.
Organizovali su i Balkanski šampionat i Trofej Montenegro trku iz svjetskog UCI kalendara, izdali MTB priručnik, prvu knjigu na našim prostorima o biciklu i biciklizmu, obučili više od 50 biciklističkih vodiča.
Hobi im je odavno postao posao - imaju servis za bicikla, iznajmljuju dvotočkaše i rade kao biciklistički vodiči.
“Nije rijedak slučaj da kroz moje ruke prođu bicikla poznatih ličnosti, umjetnika, kao i ambasadora koji su u Crnoj Gori. Agencije koje imaju u svojoj ponudi bicikla kao i hoteli sa standardom ‘bed&bike’ lako me pronađu, pa ljeti, kako radim i kao biciklistički vodič, ponekad moram da neplanirano ‘skoknem’ na drugi kraj Crne Gore kako bih popravio bicika turistima koji uživaju u čarima naše divlje ljepote”, kaže Branko koga sugrađani zovu “doktor za bicikla”.
Anina i Brankova deviza je - “ko istraje u biciklizmu istrajaće i u životu”.
Pedalanje od Nikšića do Ade jedna od najljepših avantura
Ana i Branko kažu da im je jedna od najljepših avantura biciklistička tura od Nikšića do Ade Bojane, koju su prešli 1996.
Najomiljeniju stazu nazvali su “365 izvora – avantura u srcu Crne Gore” (Nikšić-Vučje–Konjsko-Bare Bojovića –Kapetanovo jezero-Točkovi-Lukavica–Ćeranića gora–Zakraje–Gvozd–Vučje).
“Na konkursu Ministarstva turizma, ova staza je 2012. proglašena za top pet biciklističkih staza, a naša nagrada je bila odlazak na Švarcvald sedam dana kako bismo prikupili nova iskustva i prenijeli ih na našim prostorima”.
Sinove Radula i Đorđija vozili u korpama, a danas su šampioni
Sinovi Radule i Đorđije nastavljaju porodičnu tradiciju “pedalanja”.
“Kada smo dobili djecu ugradili smo korpe na biciklima i počela su svakodnevna putovanja do 30 kilometara. Radule je bio i državni šampion, a prije dvije godine je izabran među 10 najboljih sportista Nikšića. Đorđije je prošlogodišnji šampion u kategoriji pionira, a ove godine Biciklistički savez dao mu je priznanje za biciklističku nadu”, kaže Ana.
vijesti.me
