Za nas čudesna, za njega bašta, kako reče, najgoreg kvaliteta, iz godine u godinu daje džinovske primjerke povrća. Nema tu nikakvog čuda, niti tajne, priča Vasilije, dok kao dokaz na vagu stavlja krtolu tešku preko jednog kilograma.
„ Sve je u radu i volji. Sa tim i dolazi uspjeh u bašti. Svaki dan treba da kažeš bašti dobro jutro i uveče laku noć“, kaže sedamdesetpetogodišnji Vasilije i objašnjava da pored redovnog čišćenja bašte od travki i korova presudnu ulogu igra đubrivo.
„ Ako hoćete da imate dobar prinos ne možete to sa vještačkim đubrivom koje je uglavnom veoma loše i ne daje prinose, da ne pričamo o kvalitetu. Ja ovdje koristim isključivo stajsko đubrivo koje nabavljam od jednog nikšićkog poljoprivrednika. Tu nema nikakvih hemikalija, stajsko đubrivo, voda sa neba i voda sa česme i to je sve“, kaže on i hvali se kako sa oko 1400 kvadrata zemlje iz svoje bašte može da hrani 25 članova porodice.
Dobar prinos na parčetu, ne tako kavlitetene zemlje Vasilije poredi sa ,za njega, generalno slabom poljoprivrednom slikom Crne Gore.
„Tvrdim vam da je zemlja iz ove moje bašte sedme klase, kakvih ima na potezu od Vidrovana do Plavnice kod Skadarskog jezera. Tu su površine za koje imate sve uslove, plodnu zemlju, vodu. Tvrdim da bi to bili vrhunski prinosi bilo koje kulture“, kaže Vasilije uz opasku na kraju, da nam džaba zvanja i moderna mehanizacija kad ne postoji neko ko zna kako sve to da iskoristi.
