Na sajmu televizijskih sadržaja i programa za djecu, MIP Junior, održanom u Kanu, raspravljalo se upravo o toj temi, gdje je Kerol Bienem-Bese, koja je zadužena za regulaciju televizijskih sadržaja na francuskim televizijama, izjavila da je izloženost djece digitalnim uređajima postalo “pitanje javnog zdravlja”.
Istakla je kako su ljudi počeli da shvataju da ekrani mogu izazvati zavisnost čak i kod male djece, a u ekstremnim slučajevima i probleme slične autizmu, koji se naziva viralni autizam.
“Što se tiče Francuske, njihovi stručnjaci savjetuju roditeljima da djeci mlađoj od tri godine u potpunosti uskrate gledanje sadržaja na ekranima. Čak su 2008. godine zabranili svojim televizijama da se programom obraćaju djeci mlađoj od tri godine”, rekla je Kerol Bjenem-Bese, a zabranjen je i popularni kanal Bebi TV.
BBC smatra da su zabrane nerealne, već je potrebno kreirati drugačiji sadržaj što oni i rade. Naime, taj kanal kreira sadržaj koji je namijenjen djeci starijoj od dvije godine, ali su svjesni da ih gledaju i bebe i mala djeca.
Umjesto zabrana, djecu je potrebno naučiti da prepoznaju sadržaj koji nije za njih, da u njima razvijamo kritičko mišljenje i ono što je najvažnije, da zatraže pomoć ako se u digitalnom svijetu susretnu s nečim što nije za njihove oči ili ih ugrožava, što je posebno važno naučiti dijete prije nego počne da koristi društvene mreže.
Kerol se osvrnula i na društvene mreže i rekla kako u Velikoj Britaniji čak 75 posto desetogodišnjaka koristi Instagram, Tviter i Fejsbuk, piše Klix.ba. Ona kaže da je apsurdno da te društvene mreže nisu obuhvaćene zakonom kao i ostali mediji i proizvođači sadržaja, koji bi ih natjerao da strožije paze na sadržaje.
“Istovremeno, direktori velikih kompanija koji proizvode aplikacije i digitalne sadržaje za bebe i djecu, svoju vlastitu djecu šalju u Montesori vrtiće i škole gdje su ekrani potpuno zabranjeni. Stiv Džobs nije svojoj djeci dozvoljavao da koriste ajped. Bilo bi puno bolje da djeca postanu stručnjaci za tehnologije tako da uče programiranje, a ne da budu robovi gotovim proizvodima”, dodala je ona.
Odluka ipak ostaje na roditeljima. Potrebno je dobro razmisliti o tome šta to djeca drže u rukama i koliko je taj sadržaj siguran.
Izvor: Super žena
