Voda tokom godine skriva njihove kuće. Sada ih, dok se Pivsko jezero povlači , ponovo pokazuje.
Mirko Vuković, hroničar Plužina, dok se vozi čamcem pored ostatka prošlog života, pokazuje na domaćinstvo Novice Osmajića koje se nalazilo lijevoj obali rijeke Vrbnice.
Više je od pola vijeka, kaže, od potapanja cijelog naselja da bi se stvorilo Pivsko jezero. Sušno ljeto ogolilo je tragove nekadašnjeg života ovog mjesta.
"A uvijek u jesen ili u proljeće, ono je puno. Znači, 51 godina je od tada, ovo nekad manje se spusti, nekad više. Bilo je godina da je i ovo jezero više spušteno, ono je sad spušteno za 30 vertikalnih metara", kaže Vuković.
Procjenjuje se da je tada potpoljeno više od 80 kuća sa okolnim imanjem. Među njima je Mirkovo. I nakon toliko godina nije svejedno gledati ono što je nekada bio mnogima dom.
"Ne možeš ništa da promijeniš. Šta ćemo, potopljeno, potopljeno, ne možemo poskakati u jezero da bi se zavukao dolje da vidim gdje mi je kuća. Ja je svaku noć, ili svaku petu, sanjam i voćnjake i kuću i lugove naše i kukuruze i ostalo, ali šta, ne mogu ništa promijeniti", priča Mirko.
Tu je nekad bila i vodenica gdje su Pivljani mljeli žito. Svaki kamen koji izranja iz jezera svjedok je života koji je postojao prije njega. No, mnogo je toga što se ne vidi. Na dnu jezera su motel, mostovi, putevi i brojne kuće. Ipak, potapanjem nije izgubljeno samo ono što su ljudi stvarali.
"Sve bi ja to prežalio, i svi moji ti ljudi koje ja imenom i prezimenom znam, i dijete svako koje je tada otišlo odavde, sve bi prežalili da nas nijesu razrodili. Ova voda je te ljude koji su svaki dan bili upućeni jedni na druge, ili u rijeci na ribi, ili na poslu, ili na kosidbi, ili goneći tovare žita u mlinove i ostalo, ili dolaskom na pazar, ti ljudi su se raselili", kaže Vuković.
Još neko vrijeme ostaci kuća biće iznad površine, a onda će ih voda opet preuzeti kao što ih je decenijama čuvala.
rtcg.me
