Njegovo djetinsjtvo, priznaje, za razliku od neki drugih klinaca, proticalo je uglavnom u istraživanju optičkih stavri, dvogleda , teleskopa i mikroskopa. Svjetlost i boje bile su mu misteriozne , a onda se to kasnije samo razvijalo i prenijelo na fotoaparate.
Ipak, otišao je i korak dalje, pa se ovaj dvadesetosmogodišnjak poslednjih godina bavi i konstruisanjem bespilotnih letjelica kojima otkriva iz vazduha sve ljepote naše zemlje.
Kako kaže, sve je krenulo prije šest godina kada je počeo da se bavim aviomodelarstvom.
„ Nakon prvih letova javila mi se ideja da na neki način, dok letim, gledam video uživo iz aviona. Nedugo nakon toga sam nabavio potrebnu opremu i počeo da „letim“ na taj način. Osjećaj je bio neopisiv. Tada sam prvi put vidio kakvu ljepotu pruža pogled iz te perspektive. Kako sam želio da napravim što bolje fotografije, oprema je postala preteška za moje avione pa sam prešao na multikoptere“ , objašnjava Miloš i dodaje da zapravo njihov naziv obično zavisi od broja motora koji ih pokreće, pa tako mogu biti: kvadkopteri, heksakopteri, oktokopteri itd.
Kako kaže, motore, baterije i ostalu elektroniku nabavlja iz inostranstva, a u svojoj radionici proizvodi, pored navedenih vrsta multikoptera i neke eksperimentalne.
„Svaka letjelica koju konstruišem u skladu je sa svjetskim standardima. Njihova namjena je veoma široka, pa su tu modeli koji služe za snimanje i fotografisanje, mapiranje terena, akcije potrage i spašavanja“ kaže on i skreće pažnju da ne konstruiše „dronove“ , kako ljudi često zovu takve letjelice.
„ Termin „dron“ se veže za vojne bespilotne letjelicece, ali je nekako ljudima lakše da ga tako nazivaju. Valjda sve to potiče od fudbalske utakmice u Beogradu, koju je, kako novinari kažu, prekinuo 'dron'“, objašnjava Miloš.
„Dronestudio“ i Nikšić
Ljubav prema fotografiji, modelarstvu i bespilotnim letjelicama Miloš je na kraju spojio u biznis. Prije 4 godine otvorio je firmu , „Dronestudio“, koja se bavi izradom bespilotnih letjelica i aerosnimanjem.
Zahvaljujući njegovim bespilotnim letjelicama Nikšićani su u prilici da uživaju u snimicima i nevjerovatnom pogledu na grad iz vazduha. On sam, priznaje, svaki put jedanko uživa dok snima panoramu Nikšića.
„Prvo iskustvo je bilo fenomenalno. Svaki novi let i pogled odozgo ostavljaju bez daha. Iz ove perspektive sve izgleda drugačije. Nekako mi je najmilija noćna fotografija skvera u našem gradu, koja je nastala pred kraj 2015. godine. Ta fotografija je obišla region, i reakcije su bile veoma pozitivne. Volim grad u kojem sam rođen i živim. Svaki doprinos promociji grada čini da se osjećam bolje“, ističe Miloš i dodaje da od skoro sarađuje i sa kolegom Josifom Perovićem koji mu pomaže oko montaže video materijala kao i režije i dizajna.
Kako reče za kraj našeg razgovora, nada se da će se ekipa širiti, kao i djelatnost.
