Otpočeli su sanacioni radovi na Hadži Ismailovom mostu na Duklu, druga faza konzervatorskih mjera na Mostu na Moštanici, kao i sanacioni radovi i na spomen-kompleksu posvećenom Savi Kovačeviću u Grahovu.
Tim povodom pomenute mostove juče je obišao tim Ministarstva kluture na čelu sa Aleksandrom Dajkovićem, generalnim direktorom Ministarstva kulture za oblast kulturne baštine i rukovodiocem Centra za konzervaciju i arheologiju.
Kako je naveo Dajković, očekuje se da će u narednih par mjeseci biti završeni radovi na Hadži Ismailovom mostu, kao i druga faza radova na Mostu na Moštanici.
„To su ozbiljni zahvati. Ministarstvo kulture je dominantno podržalo sve te projekte, konkretno na ovom mostu, koji još uvijek nije kulturno dobro, a nadamo se da će uskoro biti. To je značajan segment naše kulturne baštine i kad se sanira, smatramo da će to biti značajan reper ovog područja. Što se tiče Mosta na Moštanici, to je veoma značajno kulturno dobro, koje potiče još iz drugog vijeka naše ere, tako da će se njegovom konačnom sanacijom stvoriti uslovi za kvalitetnu prezentaciju. Svakako i taj segment naše kulturne baštine biće adekvatno valorizovan“, naveo je Dajković.
Ministarstvo kulture u proteklom periodu pomagalo je i pomaže sanaciju objekata iz Narodno-oslobodilačke borbe, pa je dio sredstava, dodaje Dajković, opredijeljen za sanaciju spomen-kompleksa posvećenog Savi Kovačeviću u Grahovu.
„Za Hadži Ismaliov most na Duklu izdvojeno je oko 50.000 eura. Za drugu i finalnu fazu na Mostu na Moštanici izdvojeno je dodatnih 10.000 eura i na Grahovu, za prvu fazu je izdvojeno oko 5.000 eura“, objasnio je on.
Istorijat Hadži Ismailovog mosta
Na periferiji nikšićke opštine odnosno nekadašnjeg Onogošta, uz ogranke brda Uzdomir, pokraj saobraćajnice, koja vodi u male zapadne opštine Crne Gore, nalazi se Hadži Ismailov most preko Virovštice ili nikšićke Zete, oronuo uslijed zuba vremena i zamijenjen širokim betonskim mostom, kojim se iz crnogorskog središta čak i danas najbrže stigne u susjednu Bosnu.
Stari most koji je postojao na Duklu, čiji je naziv po dostupnim istorijskim zapisima poznat kao Stari most na Duki srušen je u zajedničkoj vojnoj akciji, crnogorske i ruske vojske 1807. godine. Na Duklu su bila poznata dva stara mosta, od kojih je Stari most na Duki uspostavljao prohodnost prema Bosni, a drugi - Begov most prema Hercegovini. Na Duklu će se ubrzo po završetku rata izgraditi prekovodna kamena saobraćajnica, dok će ratom uništeni, pomenuti Begov most ostati ruiniran skoro cijeli vijek, odnosno sve do 1895. godine, kad će u Knjaževini Crnoj Gori početi izgradnja novog kamenog mosta koji će završetkom 1898. godine dobiti i novo ime Vukov Most po poznatom crnogorskom junaku Vuku Mićunoviću.
Usljed nedostatka mostova u ovom stočarskom kraju, sve privređivanje koje se ogledalo kroz trgovinu, poljoprivredu i druge zanate bi stalo i ne bi bilo naplate odnosno đumruka koji se ubirao od namjernika koji prelaze preko mosta. Zato je moralo doći do izgradnje novih i obnove starih mostova, što je bilo u interesu bogatih privrednika starog Nikšića. Jedan od njih je bio i nikšićki trgovac Hadži Ismail Mehmednikić, o čijem porijeklu postoji više predanja, a istorijski najprihvatljivije je da potiče iz albanskog pograničnog sela Grude odakle se njegova porodica doselila u Nikšić, a kao pripadnici katoličke vjere, primili su islam po dolasku u nikšićku varoš.
On će uz pomoć svojih novčanih sredstava podići Most na Duklu preko Zete 1807. godine. Time će varoš dobiti put ka planinskim prostorima Drobnjaka i Pive i dalje prema Bosni, koji su bili neprohodni nakon razaranja crnogorskih i turskih vojnih snaga. Osim mosta, Hadži Ismail Mehmednikić donirao je novac i za obnovu mnogih razorenih objekata u Gradskoj Maloj. Ta njegova činjenja ostaće upamćena, kao i on sam kao dobrotvor varoši i za njim će ostati pisani tragovi u jednom starom natpisu sačuvanom u osmanlijskom pismu koji je nađen u jedinoj preživjeloj nikšićkoj džamiji u Gradskoj Maloj. Ostaće taj zapis, da je džamiju, inače izgrađenu 1804. godine, on obnavljao, takođe u istoj građevinskoj akciji kad je i most podizao – po hidžri 1219. godine, ili po gregorijanskom kalendaru 1807. godine. Kao i mnogo puta kroz istoriju, što je zabilježeno u istorijatu istorijskih spomenika, datum obnove ili nove izgradnje nosiće drugo ime po zadužbini. Na taj način obnovitelj je nagrađivao samog sebe, svoj utrošeni novac i trud koji je uložio u vrijednom poslu, koji je obavio. S toga će i Most na Duklu dobiti naziv svog vakifa i finansijera izgradnje, te će sedamdesetih godina 19. vijeka dobiti naziv Hadži Ismailov most. To će trajati sve do završetka Veljeg rata, kad će se Nikšić pripojiti Knjaževini Crnoj Gori. Upravo na ovom mostu, glavni komandant nikšićke tvrđave pukovnik Skender-beg predaće ključeve grada knjazu Nikoli, dana 8. septembra 1877. godine.
Ovaj most ili kako kako su ga zvali “vrata” ulaska u Nikšić, dao je mnoge interesantne priče i događaje, vezane za njegovo postojanje. Kasnije će novonaseljeno stanovništvo iz Stare Crne Gore, kao i pravoslavno stanovništvo ovog kraja, promijeniti naviku i zvaće ga samo Most na Duklu.
