“Putnici u magnovenju”, naziv je izložbe koju će Nikšićani moći da vide u galerijama „Nikola I“ i „Ilija Šobajić“ do 15.novembra. Vujičić je sugrađanima, kroz 41 sliku, ulje na platnu, omogućio da iz svijeta realizma satkanog od nade, tajne, nemira, pogleda, ćutanja koje govori više od hiljadu riječi, pređu u svijet apstrakcije, u sferu koju sami stvaramo i oblikujemo.
“Đorđije je neko kome možete vjerovati i kao čovjeku i kao umjetniku, a to je danas jako teško u ovim sumanutim vremenima u kojima živimo. Prva cjelina izložbe su 'putnici' i realistične slike koje šalju jasnu, a sa druge strane i zastrašujuću, poruku da je sve prolazno i da smo svi putnici i gosti na Zemlji”, kazao je Jovanović.
Kako je istakao, Vujičićevi protagonisti iako nijesu u idealnom estetskom stanju ne gube volju za životom, jer ih vode nada i vjera u vječni život i spasenje, a umjetnik nenametljivo, a opet snažno, uvodi i religijski aspekt i traganje za vječnom istinom i smislom života.
Drugi dio izložbe je, samo vizuelno, druga strana Vujičićeve priče, „magnovenje koje se oslanja na intuitivno i podsvjesno“.
„Stalno mijenja perspektivu i slikarski pristup kako ne bi ušao u manir“, kazao je Jovanović, a to priznao i sam umjetnik.
Svjesno se potrudio da likovnim kritičarima oteža posao i da ga ne mogu svrstati u određeni pravac, jer njegova kičica sama bira svoj put. „Pomaže“ joj umjetnik koji joj sa jedne strane omogućava da stvara vizuelni, a sa druge misaoni imperativ.
„Realizam me na neki način iscrpljuje, ali nije to iscrpljivanje na način da mi daje negativnu energiju. Sa druge strane, odmaram se sa apstrakcijama. One su lišene teških tema i predstavljaju najveći stepen sreće u nekim rasponima“, kazao je slikar koji je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju kod prof. Marka Musovića.
Vujičić je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2007. Izlagao je na više od 20 kolektivnih izložbi i bio učesnik na četiri likovne kolonije, u Sremskoj Kamenici, Srebreniku, Brčkom i Trebinju, a prvom samostalnom izložbom želio je da sugrađanima „opipa umjetnički puls“ i vidi kako će reagovati na realistično–apstraktivnu kombinaciju. Sudeći prema komentarima, ali i broju posjetilaca, „eksperiment“ je uspio.
„Zaboravili smo jedni druge. Društvene mreže na neki način 'melju' modernog čovjeka, pretvaraju ga u potrošačkog biorobota. Htio sam da napravim taj 'skok' u prošlost gdje možemo da vidimo čovjeka koji nije idealne estetike, ali jeste, na neki način, idealne unutrašnjosti. Otvoren je za druge, za svijet u kojem živi i harmonija obitava u njemu i oko njega“, objasnio je autor njegove „putnike“.
Priznao je da ne traga za likovima već da oni njega nalaze, a on u njima prepozna tu „talasnu dužinu“ potrebnu za njegovu umjetnost.
„Nadam se, ako čovjek pokušava da bude iskren prema sebi, 'kopa' po svojoj unutrašnjosti, da nema potrebe da bude originalan po svaku cijenu, kako se to danas stavlja. Svi smo mi originalni, samo je potrebno da se na neki način okrenemo sebi“, poručio je umjetnik koji i sam, poput likova koje slika, traga za suštinom života.
„Svi smo mi putnici na Zemlji. Pitanje je koliko čovjek živi na taj zemni način, a koliko je sa druge strane potrebno da nađe u sebi nešto duhovno, nešto što će ga odvojiti od toga što vidi materijalnim očima, što će ga okrenuti prema drugom čovjeku, prema Bogu, prema svemu onome što je dobro. Za svako dobro djelo potreban je trud, dok je za svako zlo i loše dovoljno da se prepustimo i magistriraćemo u njemu“, kazao je Vujičić.
Zato su „Putnici“ noseći dio izložbe, dok su „Magnovenja“, kako reče autor, jedna vrsta sfere koja ih okružuje, jedan, na neki način, duhovni pristup.
„Ako raj nije u samom tebi, nikada nećeš ući u njega”, govorio je Dostojevski, a Vujičić poručio izložbom, koju je organizovala JU Muzeji i galerije Nikšića, u okviru Programa podrške razvoju kulture.
A da „putovanje“ kroz svijet Vujičićevih slika prođe uz muzičku pratnju potrudio se gitarista Darko Mihailović.
Izvor: vijesti.me
