Nikšićki slikar Zoran Mićanović izložbom naslovljenom “Vozovi sjećanja”, prikazao je cijeli život - tu su i voz, i željeznička stanica, i čekanja, nadanja, i sve tuge i samoće, prolaznosti i vječnosti. Tu smo i mi, samo treba da se pronađemo.
Izložba je, kako i dolikuje tematici, organizovana u sali Željezničke stanice Nikšić. Na izložbi je predstavljeno 15 slika rađenih uljem na platnu koje su nastale tokom posljednjih godinu i po dana.
Kako je, otvarajući izložbu, kazao akademski slikar Boško Raičević, na slikama je očigledan sklad u kompoziciji i harmoniji likovnih elemenata, boja i njihovom međusobnom odnosu, bilo da je riječ o čistim intezivnim bojama ili o valerijskim odnosima unutar njih samih,
“Ove slike predstavljaju svojevrstan omaž nekim drugim i drugačijim vremenima, omaž svima onima koji putuju i koji putujući nekuda odlaze i dolaze. One su omaž i onima koji čekaju, onima koji sanjaju i koji se nadaju. One su omaž boemima, staničnim bifeima, vagon restoranima“, kazao je Raičević.
Prema njegovim riječima Mićanović uspomenu na prošlo boji nadom u buduće pričajući svoju likovnu priču.
“Pred ovim slikama i sami kao da postajemo dio njihovih kompozicija, dio naslikanih prizora i kao da i sami čekamo neki voz u koji ćemo se ukrcati, od prtljaga noseći samo vjeru, ljubav i nadu”, kazao je Raičević.
Prema njegovim riječima željezničke stanice predstavljaju čvorište i žilu kucavicu svakog grada.
“One su mjesto gdje se dolazi, čeka i odlazi, ali i mjesto gdje se opet vraća. One su mjesto susreta i razgovora poznatih i nepoznatih ljudi. Zbog toga imam utisak da ove slike predstavljaju autorov pogled preko ramena unazad, pogled uperen u njegovu i prošlost grada kakvog ga pamti”, istakao je Raičević i dodao da tim pogledom autor kao da želi da obuhvati sve ono lijepo što su doživjeli i on i grad.
“Da vrati vrijeme, ljude i događaje i da ih oboji bojama nostalgičnog sjećanja”, zaključio je on.
Vladimir Vukićević, šef željezničke stanice, podsjetio je da je ona izgrađena 1938. godine, kada je i zvanično puštena u rad.
“Ona je jedno od kultnih mjesta Nikšića i starih Nikšićana. Bila je nezaobilazno mjesto putnika namjernika, profesora, umjetnika, književnika, boema“, kazao je Vukićević i izrazio nadu da će izložbe na željezničkoj stanici postati tradicija.
Obećao je da će željeznička infrastruktura uvijek izaći u susret takvim i sličnim dogadjajima.
“Zašto vozovi? Oni su moja stara uspomena. Veliki dio života proveo sam u njima. Grad koji nema rijeku i željezničku stanicu je mrtav grad. Tu su i dopraćaji i ispraćaji, i tuge i radosti, i sve. Sjećam se Ćira, lokomotive, starih vozova, zato su na mojim slikama samo oni. Novih vozova na slikama nema”, kazao je autor koji je do sada imao 11 samostalnih, kao i veći broj kolektivnih izložbi u zemlji i regionu.
Izložba “Vozovi sjećanja” je njegova treća tematska izložba. Prethodno su to bili potoci i boje Nikšića.
Izvor: vijesti.me
