Ovogodišnji učesnici manifestacije, koja je održana na obali rijeke Bukovice, njih 28 su umjetnici, istraživači, profesori i studenti sa institucija, fakulteta i umjetničkih akademija iz Italije, Švedske, Francuske, Holandije, Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore.
„Do sada sam u radu koristili pamuk i svilu, a sada sam prvi put imala priliku da radim sa vunom. Veoma mi se dopalo tako da ću je u narednom periodu sigurno koristiti. Sada ću moći da u novim radovima kombinujem tradicije Crne Gore i Italije. Ovo je za mene veliko otkrovenje - i Crna Gora i druželjubivi ljudi, i ova radionica, i Šavnik”, kazala je Santa Scioscio, profesorica modnog dizajna na Akademiji u italijanskom gradu Leće, regija Pulja.
I mr Aidi Brenko, muzejskoj savjetnici u Etnografskom muzeju u Zagrebu, radionica u Šavniku je bila pravo otkrovenje.
“Moja ocjena je deset. Dobila sam više nego što sam očekivala. Prije nekoliko godina mi smo u Muzeju imali projekat koji se bavio istraživanjem boja ali više sa kulturološkog aspekta. Bavili smo se simbolikom a ne toliko samom tehnologijom proizvodnje boja. Ovdje smo pored teorijskog dobili i praktična znanja”, kazala je Brenko.
Vuna je, smatra ona, izgubila svoje mjesto u primjenjenoj tekstilnoj industriji i nada se će ponovo zauzeti mjesto koje joj s pravom pripada. Možda i mlade snage pripomognu da vuna ponovo postane “in”.
Jedna od onih koja će pokušati da vunu vrati “na velika vrata” je Jelisaveta Vračarić iz Beograda, koja je završila Fakultet primijenjenih umjetnosti, odsjek dizajn tekstila.
“Učimo da bojimo vunu prirodnim bojama što me oduvijek zanimalo. Iskustva i različita gledišta nam pomažu, tako da je ovo jedna divna priča. Omiljeni odjevni predmeti od vune su mi džemperi i kaputi, a drugarica i ja smo tokom ove radionice pravili torbice i šešire. Hoćemo da napravimo neku kolekciju i možda da nastavimo rad na tome. Mislim da će vuna bojena prirodnim bojama sigurno biti hit. Danas se svašta stavlja u boju i sama činjenica da je nešto apsolutno prirodno, posebno zbog samoodržive mode koja je danas trend, će pomoći da vuna još bolje prođe”, uvjerena je mlada Beograđanka.
Radionica u Šavniku, koja je trajala od 22. do 26. jula, bila je prava “ženska priča”. Učesnice su bile dame koje su za oblikovanje vune koristile tehnike poput suvog i mokrog filcanja, pletenja, tkanja, predenja...
Zbog toga je, valjda, i bilo logično da žena dobije, umjesto mermerne, vunenu bistu.
Za to se pobrinula profesorica engleskog jezika i književnosti Vildana Kilian, kojoj je vajarstvo velika strast.
„Ovo je prvi put da radim sa vunom, a rad sa njom nas vraća prirodi, našoj tradiciji, nama samima. Svaka od nas je na svoj način prikazala umjetničku inspiraciju i naše viđenje svega ovoga. Moja inspiracija je Crnogorka, naša žena kojoj je vuna bila dio svakodnevnog života. Htjela sam da moj rad bude poput mermerne biste, ali ovoga puta u vuni. Ambijent je predivan. Ima nešto skoro mistično u Šavniku i inspirativno za sve nas i svi smo se u tome složili“, kazala je Kilian.
A učesnice su bile saglasne i u tome da su predavanja bila veoma edukativna i zanimljiva, da su „profesionalci u rafu sa vunom“ uspjeli da im prenesu dio znanja i umijeća i da je organizacija bila odlična.
A glavni krivac što je Šavnik ovoga jula bio ogrnut vunom je mr Jelena Đukanović, direktorica JU Muzeji i galerije Nikšić.
„Interakacija je bila fenomenalna i potrudili smo se da uvežemo sve ono što ima veze sa Crnom Gorom i kulturnom baštinom. Drago mi je što je interesovanje za koloniju sve veće tako da za narednu godinu već imamo najavljene učesnike iz nordijskih zemalja”, kazala je Đukanović.
Šta su to vrijedne dame napravile i kakvu su to dodatnu energiju i toplinu udahnule vuni prvi će vidjeti Šavničani početkom septembra na izložbi u okviru koje će biti organizovana i radionica. Krajem istog mjeseca izložbu će pogledati i Nikšićani koji će imati priliku i da nauče tehniku suvog filcanja, a zatim se izložba seli za Kotor.
Sač im opet ostao “dužan” indigo plavu
Dr Nada Bubanja, iz Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, i ove godine bila je zadužena da bojenje prođe kako treba i da se koji sumnjivi element slučajno ne uvuče u kazan gdje se kuvala vuna sa lišćem odabranih biljaka.
“I ove godine koristili smo jasen. Prošle godine smo koristili listove, a ove godine koru i dobili smo jako lijepu tamno braon ka crnoj boji. Ponovo smo koristili broć, biljku od koje se dobija lijepa ‘kraljevska’ crvena boja. Od listova breze dobili smo dvije boje - zelenu i žutu. Koristili smo još i lukovinu i listove oraha”, kazala je Bubanja.
Priznaje da su imali i jedan “neuspio eksperiment” koji će ponoviti naredne godine.
“Probali smo ove godine da uradimo eksperiment sa biljkom koja se zove sač i od koje se dobija indigo boja. To je biljka koja raste u junu, kada smo je sakupili, ali eksperiment nijesmo sproveli odmah nego smo tu biljku čuvali da početka kolonije. Vjerovatno zato što je bila previše sasušena nijesmo uspjeli da dobijemo indigo boju već nešto slično tome, tako da ćemo sljedeće godine to probati da uradimo mnogo ranije nego što se dešava ova radionica”, kazala je Bubanja.
Pored toga što je bila zadužena za odabir pigmentnog bilja, organizovala je i “čajanku”, predavanje o ljekovitom bilju Crne Gore.
“Crna Gora je zaista bogata kada je biljni svijet u pitanju. Od 3.500 do 4.000 biljnih vrsta, koliko ih raste na prostoru Crne Gore, njih 400 ima ljekovita svojstva. Ukoliko želite da uberete neku ljekovitu biljku ne treba ih brati blizu puta, već tamo gdje su ‘nedodirljive’ nama običnim šetačima, u prostorima gdje nema antropogenog uticaja jer su one samim tim najzdravije i najljekovitije”, poručila je Bubanja.
Izvor: vijesti.me
