Prekomjerna težina pogađa oko 42 posto odrasle populacije u SAD-u i doprinosi nastanku hroničnih bolesti, uključujući dijabetes, rak i druge bolesti. Iako su popularne mantre zdrave ishrane protiv ponoćnog grickanja, malo je studija sveobuhvatno istražilo istovremene efekte kasne prehrane na tri glavna faktora u regulaciji tjelesne težine, a time i na rizik od debljine: regulaciju unosa kalorija, broj kalorija koje sagorijevate i molekularne promjene u masnom tkivu. Nova studija istraživača iz Brigama i Ženske bolnice, osnivača zdravstvenog sistema Mas Dženeral Brigam, otkrila je da vrijeme kada jedemo značajno utiče na našu potrošnju energije, apetit i molekularne puteve u masnom tkivu. Njihovi rezultati objavljeni su u Sel Metabolizmu.
"Željeli smo da testiramo mehanizme koji mogu objasniti zašto kasna prehrana povećava rizik od debljine", objasnio je viši autor doktor Frank A. J. L. Šir, direktor Programa medicinske hronobiologije u Brigamovom Odsjeku za poremećaje spavanja i cirkadija. "Prethodna istraživanja pokazala su da je kasna prehrana povezana s povećanim rizikom od debljine, povećanom tjelesnom masnoćom i oslabljenim uspjehom mršavljenja. Željeli smo razumjeti zašto."
"U ovoj studiji pitali smo: `Je li vrijeme koje jedemo važno kada sve ostalo ostane dosljedno?`, rekla je prva autorka doktorica Nina Vujović, istraživačica u Programu medicinske hronobiologije u Brigamovom Odsjeku za poremećaje spavanja i cirkadija. "Otkrili smo da jedenje četiri sata kasnije čini značajnu razliku za naš nivo gladi, način na koji sagorijevamo kalorije nakon jela i način na koji skladištimo masnoće."
Vujović, Šir i njihov tim proučavali su 16 pacijenata s indeksom tjelesne mase (BMI) u rasponu prekomjerne težine. Svaki učesnik ispunio je dva laboratorijska protokola: jedan sa strogo zakazanim rasporedom ranih obroka, a drugi s potpuno istim obrocima, svaki zakazan oko četiri sata kasnije tokom dana. U posljednje dvije do tri sedmice prije početka svakog od protokola učesnici su održavali fiksni raspored spavanja i buđenja, a u posljednja tri dana prije ulaska u laboratoriju strogo su se pridržavali identičnih dijeta i rasporeda obroka kod kuće. U laboratoriji su učesnici eksperimenta redovno dokumentovali svoju glad i apetit, davali česte male uzorke krvi tokom dana i mjerili tjelesnu temperaturu i potrošnju energije. Kako bi izmjerili kako je vrijeme prehrane uticalo na molekularne puteve uključene u adipogenezu ili kako tijelo skladišti masnoće, istraživači su prikupili biopsije masnog tkiva iz podgrupe učesnika tokom laboratorijskih ispitivanja u protokolima rane i kasne prehrane, kako bi omogućili upoređivanje obrazaca / nivoa ekspresije gena između ta dva načina prehrane.
Rezultati su pokazali da je kasnije jelo imalo dubok uticaj na glad i hormone koji regulišu apetit leptin i ghrelin, koji utiču na naš nagon za jelom. Nivoi hormona leptina, koji signalizira sitost, smanjeni su tokom 24 sata u tokom kasnijeg obroka u poređenju s uslovima rane prehrane. Kada su učesnici jeli kasnije, takođe su sagorijevali kalorije sporijom brzinom i pokazivali ekspresiju gena masnog tkiva prema povećanoj adipogenezi i smanjenoj lipolizi, koja podstiče rast masti. Značajno je da ti nalazi prenose konvergentne fiziološke i molekularne mehanizme na kojima se temelji korelacija između kasne prehrane i povećanog rizika od prekomjerne težine.
Vujović pojašnjava kako ti nalazi nijesu u skladu samo s velikim brojem istraživanja koja sugerišu da kasniji obrok može povećati nečiju vjerovatnoću razvoja debljine, već bacaju novo svjetlo na to kako bi se to moglo dogoditi. Koristeći randomizovanu krosover studiju i čvrsto kontrolišući bihevioralne i faktore sredine kao što su tjelesna aktivnost, držanje, spavanje i izloženost svjetlosti, istraživači su uspjeli otkriti promjene različitih kontrolnih sistema uključenih u energetsku ravnotežu - marker načina na koji naša tijela koriste hranu koju konzumiramo.
U budućim studijama, Širov tim ima namjeru da angažuje više žena kako bi povećao generalizaciju svojih nalaza na širu populaciju. Šir i Vujović su takođe zainteresovani za bolje razumijevanje učinaka odnosa između vremena obroka i spavanja na energetsku ravnotežu.
"Studija pokazuje uticaj kasnog u odnosu na raniji obrok. Ovđe smo izolovali te učinke kontrolišući zbunjujuće varijable poput unosa kalorija, tjelesne aktivnosti, spavanja i izloženosti svjetlosti, ali u stvarnom životu na mnoge od tih činilaca može uticati vrijeme obroka", rekao je Šir. "U studijama većih razmjera, gđe stroga kontrola svih ovih činilaca nije izvodljiva, moramo barem razmotriti kako druge varijable ponašanja i sredine mijenjaju te biološke puteve na kojima počiva rizik od debljine."
