Knežević je tom prilikom istakao da mu posebno znači prisustvo predstavnika različitih političkih partija.
“To me učvršćuje u uvjerenju da nije bilo uzaludno to što sam se u novinarskom radu strogo držao profesionalnog kodeksa i nastojao da u tekstovima prenesem stavove svih zainteresovanih strana, bez obzira na političku, nacionalnu i vjersku pripadnost ili neku moju simpatiju. Hvala što i večerašnjim prisustvom cijenite moj rad. Kao svojevrsno priznanje doživljavam i to što su tri renomirane ustanove kulture, Muzej i galerije, Zahumlje i Narodna biblioteka Njegoš, ovaj program organizovale na predlog, kako ste čuli, gradonačelnika”, kazao je Knežević.
Zahvalio je kolegama na lijepim riječima, ističući da su ga pohvale navele na dilemu da li je zaista zaslužio tako lijepu priču.
“Večerašnja priča i divna energija sabranja svjedoče da sam, bar mi se tako čini, profesionalno služio novinarstvu i ukupnoj zajednici. Ako sam u tome uspio, onako kako ste čuli od govornika, za to moram, nećete mi zamjeriti, zahvaliti i razumijevanju porodice, prvenstveno supruge Slavke, koja me nesebično podržava još od prvih godina zajedničkog života prije pola vijeka i u trenucima kada smo za obrok dijelili samo kesicu supe i parče hljeba. Podstrek su mi dobrim učenjem i uljudnim ponašanjem davali i sin Vladimir i kćerke Svetlana i Marijana”, kazao je Knežević, uputivši zahvalnost izdavačima knjiga, resezentima, kolegama novinarima…
Osvrnuvši se na 50 godina u novinarstvu, Knežević je kazao da to znači da je čitav život proveo u potrazi za istinom i služenju javnosti.
“Biti profesionalac u novinarstvu znači imati izoštren osjećaj za istinu, stalnu radoznalost i spremnost da se uči, pri čemu se mora imati lična odgovornost za objavljeno, jer javna riječ može kao sablja da posiječe nečiju sudbinu. Dakle, novinarstvo nije samo profesija. To je stalno traganje za istinom, a pola vijeka u tom stresnom poslu nije samo broj, to je život ispunjen posvećenošću istini i društvenom napretku. Svjestan toga, trudio sam se da profesiji služim poštujući novinarski kodeks i tradicionalne vrijednosti čojstva na kojima sam vaspitavan u stradalnoj Velici”, ukazao je Knežević.
Novinarka Sonja Vujadinović istakla je da je novinarski opus Gojka Kneževića važna „linija u skici za portret Nikšića“, naglašavajući njegov dugogodišnji doprinos profesiji i gradu.
„Gojko Knežević je jedan od mojih učitelja. Jubileji trpe velike riječi čak i bez pokrića, šta više traže ih, jer veliki je jubilej, a 50 godina zaslužuje tu odrednicu za respekt. I pri tom je zaslužio povjerenje čitalaca i ocjene objektivan, odgovoran, tačan i pismen novinar, čiji tekstovi nose autorski pečat, što bih iz ove distance rekla da je najvažnije… Poseban izazov je sa vremenske distance analiza njegovih tekstova nastalih u vremenima koje zovemo prelomnim, a takvih je u Nikšiću uvijek bilo i na pretek. U tim vremenima teško je u državnim medijima bilo biti novinar sa integritetom, jer to je zahtijevalo hvatanje uvijek željene slobode između političkih i ideoloških kapi. U tekstovima Gojka Kneževića, kojih je više od 25.000, očitava se analitičnost, dosljednost profesiji i dragocjen izvor istine o Nikšiću kroz vrijeme”, kazala je Vujadinović.
Novinarka Svetlana Mandić poručila je da su Gojkovi tekstovi vremenom postali zajedničko nasljeđe.
Ona je podsjetila da je Knežević objavio osam knjiga reportaža "Ljudi pomena vrijedni", "Neobični među nama", "Susreti i riječi", "Tragovima života", "Sela i domaćini", "Pitomina divljih predjela", "Crnogorsko školstvo" i "Naše rane i ožiljci".
“Gojko ne samo da je ulazio i obuvao cipele svojih junaka, već je disao i preživljavao njihove živote. Kako i zahtijeva reportaža, on je svoje junake sagledavao iz svih uglova da bi na papiru likove i djela slikao riječima, bez patosa i fraza, dokumentarno sa ljudskom toplinom koja zrači. Oni u njegovoj knjizi, i upokojeni i živi, postojano svjedoče svoje živote, vremena u kojima su bitisali sa idealima za koje su živjeli, ne smetajući u ovoj storiji jedni drugima. Zapisao je novinar i publicista Zoran Grgurević u pogovoru Gojkove prve zbirke "Ljudi pomena vrijedni". U pomenutoj knjizi, Nikšićanin sa pečatom Velike, kako Grgurević oslovljava Gojka, nalazi se 101 reportaža o istorijskim i znamenitim ličnostima”, navela je Mandić.
Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević čestitao je Kneževiću jubilej, ističući da njegov rad predstavlja svojevrsnu hroniku vremena.
“Kada neko hoće ovih proteklih 50 godina, recimo u Nikšiću, Crnoj Gori i šire na prostoru bivše Jugoslavije, da rekonstruiše, ja se nekad u budućnosti nadam i na tako sličan način kako je bila serija, onda komotno može uzeti sve ono što je radio Gojko Knežević, što je pretočio i u svoje divne knjige i svjedočanstva, i rekonstruisati stanje od onog najobičnijeg čovjeka u Nikšiću ili u Plavu, u Velici pa do onoga stanja u gradu, državi, Evropi, pa i svijetu”, kazao je Kovačević.
On je dodao da je Opštini čast što je učestvovala u obilježavanju jubileja i izrazio uvjerenje da će Knežević nastaviti svoj stvaralački rad.
Tokom večeri pročitano je i pozdravno pismo predsjednika Opštine Plav, Nihada Canovića.
Događaj je organizovan u okviru Tribine „Svobodijada“, koju je moderirala književnica Milica Bakrač.
