Volonter Crvenog krsta, dobrovoljni davalac krvi, instruktor skijanja, ski-spasioc na uređenim stazama, bivši fudbaler, mladić koji je fudbalski klub “Čelik” ponovo vratio na sportsku mapu. Mrdelja je još mnogo više od toga - momak koji osmijehom osvaja, plemenitošću hrabri, hrabrošću oplemenjuje.
”Dan kada ništa ne radim korisno, kao da mi je bačen dan”, kaže za “Vijesti” Nikšićanin koji je sa 18 godina zavrnuo rukav i darovao najdragocjeniju tečnost.
Priskočio u pomoć kad je stigla korona
To mu, uostalom, i kuća daje. Otac je, takođe, dobrovoljni davalac krvi, brat i tetka humanisti volonteri...
”Moj otac je dobrovoljni davalac krvi, a ja sam prvi put sam krv dao sa 18 godina u okviru akcije bratstva Čvorović. Moj stariji brat je bio volonter Crvenog krsta dosta prije mene. Uvijek sam imao želju da i ja volontiram, ali tad sam se bavio fudbalom i to mi je bilo primarno. Čekao sam pravi momenat i dočekao. Kad je došla korona, priključio sam se Crvenom krstu i od tada do danas sam aktivni volonter. Brat je i dalje volonter u jednoj humanitarnoj organizaciji u Podgorici, Rotaract, a tetka je član Rotaracta u Budvi. Ima nas Čvorovića humanista svuda”, sa osmijehom kaže Mrdelja koji je za deset godina 20 puta dao krv.
Priznaje da nije želio da bude član nekog društva dobrovoljnih davalaca krvi, već je htio da osnuje klub, čvrsto vjerujući da “što nas je više, to je bolje”. To se dogodilo prije dvije godine kada je osnovao Klub Dobrovoljnih davaoca krvi “Fap mašina”.
Odlučio je da spoji dvije velike ljubavi, fudbal i klub “Čelik” i humanost. Time su nastavili tradiciju dobrovoljnog darovanja krvi koju su navijači “Čelika”, čuvena “Fap mašina”, započeli prije 13 godina. Cilj im je bio da što veći broj mladih zainteresuju za dobrovoljno davalaštvo, ali i da ne dozvole da se “Čelik” zaboravi, već da ga ponovo ožive. Uspjeli su i u jednom i u drugom.
”Odlučili smo da nemamo stalno članstvo nego da realizujemo akcije, animiramo ljude. I članovi drugih klubova dolaze na naše akcije. To nam je najbitnije, a ne neke brojke. Mi jesmo dobrovoljni davaoci krvi, ali uvijek smo željeli da povežemo humanost i fudbal, pa smo učestvovali na humanitarnim turnirima, a i sami smo organizovali humanitarne turnire 2020/21. Tu smo krenuli sa okupljanjem navijača i igrača ‘Čelika’. Tako je sve to krenulo i došli smo do toga da sada imamo i klub, odnosno da smo reosnovali ‘Čelik’”, ne bez ponosa kaže bivši fudbaler, a sada predsjednik FK “Čelik”, kluba koji se prije dva mjeseca vratio na fudbalsku mapu.
Crvena boja u srcu
Volonter Crvenog krsta postao je onda kada je bilo najteže. Korona je “pokucala” na vrata Crne Gore i svijeta, a Mrdelja na vrata Crvenog krsta. Dočekali su ga provjereni humanisti i sa njima je svakodnevno obilazio staračka domaćinstva, ali i bolesne i siromašne. Ništa mu nije bilo teško jer je znao da će zahvaljujući pomoći koju on i ostali volonteri donesu neko imati potrebne ljekove, namirnice, higijenska sredstva, ali i “čašicu” razgovora, pažnju.
”Tada sam u jednoj firmi radio noćnu smjenu, a preko dana volontirao. Dođem s posla, malo odspavam i pravo u Crveni krst. Dobar je osjećaj pomagati ljudima, kako zbog onih kojima je pomoć potrebna, tako i zbog sebe. Uvijek me stimuliše saznanje da sam nekome pomogao”, kaže Čvorović.
Priča da vjeruje da su mladi, bez obzira što imaju druge prioritete, raspoloženi da volontiraju, samo ih treba pravilno usmjeriti, a da volonterizam i humanost treba što više reklamirati, i to preko društvenih mreža “jer tamo su svi”.
Priznaje da mu je crvena boja omiljena.
”Cio život sam vezan za crvenu boju - od ‘Čelika’, preko dobrovoljnog davalaštva, do Crvenog krsta. Tako će biti do kraja. Uostalom, crvena boja je boja ljubavi”.
Ali, i boja dobrote - “jezika koji gluvi mogu da čuju i slijepi da vide” (Mark Tven).
Skijaški gen đeda Boža - rekordera u ski-skokovima
Čvorovićima nije samo humanost u genima, nego i skijanje.
”Završio sam i za instruktora skijanja. Moj đed je crnogorski rekorder u ski-skokovima. Ima 83 godine, a i dalje skija i to ga drži živim. Pri Crvenom krstu sam završio i obuku za ski-spasioca na uređenim stazama”, kaže Mrdelja.
Njegov djed, Božo Čvorović je 1964. godine na Žabljaku skočio 46 metara na državnom prvenstvu, a kako su skakaonice nakon nekoliko godina porušene, on je i danas rekorder Crne Gore.
Božo je i osvajač brojnih medalja u alpskom skijanju, pogotvo u spustu.
