Ako se nastavi nizak obuhvat vakcinacijom djece, Crna Gora bi se mogla suočiti sa povratkom bolesti koje roditelji danas uglavnom ne pamte, upozorio je epidemiolog, prof. dr Dragan Laušević.
“Roditelji danas uglavnom ne znaju šta je dječja paraliza, šta je difterija, šta je veliki kašalj. Pola vijeka nemamo smrtnost od tih bolesti i onda se stvara privid da one više ne postoje. Ali ako prestanemo da vakcinišemo, vratiće se”, kazao je Laušević tokom tematskog okruglog stola “Imunizacija u informatičkom društvu: između činjenica i percepcije”, održanog u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU).
Skup je organizovao Odbor za medicinu Odjeljenja prirodnih nauka CANU, a učestvovali su epidemiolozi, pedijatri i stručnjaci iz oblasti javnog zdravlja.
Govoreći o dilemi između lične slobode i zaštite javnog zdravlja, Laušević je ocijenio da pravo roditelja na izbor ne može biti iznad prava djeteta na zdravlje i bezbjednosti zajednice.
“Nije fer da svi imaju korist od kolektivnog imuniteta, a da samo neki preuzmu i minimalni rizik vakcinacije. To nije solidarnost”, rekao je Laušević.
On je kazao da nije pristalica kažnjavanja roditelja, već sistema u kojem vakcinacija nije nužno predstavljena kroz kazne, nego kroz jasne uslove za ulazak u kolektiv.
“Ako hoćeš da budeš dio kolektiva, moraš da ispuniš uslove. Ako nećeš, to je tvoj izbor, ali onda ne možeš da ugrožavaš druge”, poručio je.
Laušević je naveo da evropska pravna praksa daje državama prostor da propišu mjere obavezne vakcinacije, ukoliko su one zakonski utemeljene, medicinski opravdane i proporcionalne. Naglasio je da cilj takvih mjera nije kažnjavanje, već zaštita javnog zdravlja, posebno djece i osoba koje iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisane.
Laušević je podsjetio da je Crna Gora, kao dio nekadašnje Jugoslavije, imala sistem imunizacije koji je bio prepoznat po visokim obuhvatima, ali da je posljednjih godina ušla u “opasnu zonu rizika”.
“To što nam se još uvijek ne dešavaju velike epidemije ne znači da se neće desiti. To nas samo opominje da nešto moramo da uradimo”, poručio je.
Prema njegovim riječima, vakcine su “žrtva sopstvenog uspjeha”, jer su teške zarazne bolesti, upravo zahvaljujući imunizaciji, postale nevidljive za većinu stanovništva.
Objasnio je da cilj vakcinacije nije samo zaštita pojedinca, već i smanjenje učestalosti bolesti, komplikacija, smrtnosti i pritiska na zdravstveni sistem. Podsjetio je da se tokom pandemije kovida pokazalo kako masovno obolijevanje može da blokira bolnice i onemogući liječenje i drugih pacijenata.
“Zadatak zdravstvenog sistema je da spriječi sve što može da spriječi. Ono što ne može da spriječi, mora rano da otkrije”, kazao je Laušević.
Crna Gora neslavni evropski rekorder
Epidemiolog Senad Begić iz Fonda za djecu Ujedinjenih nacija (UNICEF) u Podgorici, kazao je da problem u Crnoj Gori nije nedostatak medicinskih dokaza o značaju vakcinacije, već način na koji se program imunizacije sprovodi.
“Vakcinacija je kod nas obavezna samo na papiru. Ključno pitanje je kako učiniti da program obaveznih imunizacija zaista funkcioniše”, kazao je Begić.
On je podsjetio da obavezna imunizacija u Crnoj Gori ima dugu tradiciju i da se ne može posmatrati kao nov koncept, već kao dio javnozdravstvene politike koja postoji više od jednog vijeka.
Begić je upozorio da Crna Gora bilježi izrazito niske obuhvate vakcinacijom u poređenju sa evropskim državama. Posebno je ukazao na pad obuhvata MMR vakcinom, koja štiti od malih boginja, zaušaka i rubele.
Prema podacima koje je predstavio, evropski prosjek obuhvata prvom dozom MMR vakcine u 2024. godini bio je oko 95 odsto, dok je u Crnoj Gori bio višestruko niži.
“Crna Gora je, nažalost, evropski rekorder po niskom obuhvatu. Nema zemlje u našem okruženju ni u širem evropskom prostoru koja ima ovako niske rezultate”, kazao je Begić.
On je ocijenio da niski obuhvati ne govore samo o odnosu roditelja prema jednoj vakcini, već i o organizaciji i korišćenju zdravstvenih servisa.
Begić je podsjetio i na period nekadašnje Jugoslavije, kada su roditelji imali drugačiji odnos prema zdravstvenom sistemu i zdravstvenim radnicima.
Za mnoge generacije, kazao je, prva asocijacija na zdravstveni sistem bili su autoritet ljekara, medicinskih sestara i dostupni servisi.
“Danas moramo ponovo graditi povjerenje, ali na način koji odgovara vremenu u kojem živimo”, poručio je Begić.
