Pun je entuzijazma i vjere da može ostvariti dobar rezultat.
Za CdM kaže da postoji više razloga za ovakvu odluku i siguran je da ima šansu da zablista.
“Ima više razloga za povratak, ali krucijalan je stvarno taj što sam još uvijek u jako dobrom trenažnom procesu i još uvijek trenerim jako. Veoma sam disciplinovan i u sparingu sa crnogorskim džudistima vidio sam da sam veoma, veoma konkurentan i da mogu. Riješio sam sa nekim ljudima, do čijeg mišljenja mi je veoma stalo, da probamo još ovu godinu ipo da napravimo neki rezultat,” objašnjava Mrvaljević i dodaje:
“Nije lako, imam 39 godina, ali kroz karijeru sam viđao da ljudi u tim godinama naprave uspjeh, upravo iz razloga što više nijesu rezultatski opterećeni. Tako ni ja nemam imperativ jer dosta sam toga postigao i jednostavno želim da uživam i da ostvarim što bolji rezultat. Da li će to biti dovoljno za Olimpijske igre, to ne znam, ali svakako ću dati sve od sebe.”
Konkurencija jača nego prije deset godina
Srđan vrlo dobro zna koliko je teško izboriti mjesto na Olimpijskim igrama. Za razliku od konkurencije on nema nikakav imperativ.
To bi mogla da bude prednost na putu ka Parizu.
“Put ka Olimpijskim igrama je užasan filter i svako ko izbori vizu može da postane tamo šampion. Trebalo bi da osvojim jednu ili dvije medalje na grend slemovima i dva plasmana na sedmo mjesto, mislim da bi to bilo dovoljno za Olimpijske igre. Sve zavisi od toga kako mi krene, sigurno je da neću na mnogo turnira ići, već samo na one kada budem maksimalno spreman,” kaže Mrvaljević i dodaje da je sada teže nego kada se borio da nastupi u Pekingu.
“Džudo napreduje svemirskom brzinom, to je sada atomski džudo. Mijenjaju se pravila da bi bio što televizičniji i što dinamičniji. Ulaže se dosta, tako da će konkurencija biti mnogo jača nego prije deset godina”.
Mrvaljević je postao vicešampion svijeta 2011. Ipak možda još i više se pamte Olimpijske igre 2008.
Tada je povrijeđen stao na korak do medalje!
“To je za mene ostalo upečatljivo. To su u Pekingu bile prve Olimpijske igre za mene i Crnu Goru. Ostvario sam tri pobjede sa slomljenim stopalom, nijansa je falila da uđem u polufinale, izgubio sam poslije produžetka od aktuelnog svjetskog prvaka. Bila je tada određena gorčina, ali sa ove tačke gledišta, tri pobjede na Olimpijskim igrama u džudou su zaista nešto veliko!”
Neozbiljne najave, ali Mrvaljević se nada…
Srđan Mrvaljević je optimista da će neko od crnogorskih džudista ostvariti olimpijsku normu. Nijesu se, istina ni blizu, ostvarila predviđanja od prije pet-šest godina da bi mogli imati i pet predstavnika u Parizu.
Ipak i dalje je aktuelna vrlo talentovana generacija.
“To nije bilo realno, iskreno to je bila i neozbiljna propaganda. Imati pet olimpijskih normi u džudou, pa to ne može da obeća ozbiljan čovjek. Postoji tu jedna generacija džudista koja je došla poslije mene, koja nam je i dalje najbolja. Vjerujem da uz pravu podršku i rad, neko od njih može da zablista i vidjećemo hoće li to biti dovoljno za Pariz. Ja i dalje vjerujem u njih i oni su vrlo bitni i zbog mlađih generacija i trebalo bi da ih što duže čuvamo kako bi bili aktivni.”
