Moderatorka večeri Dr Gordana Kustudić istakla je da djela Vladimira Pištala, kao i brojne književne nagrade, svjedoče o tome da ovaj književnik spada u red velikana velike tradicije sprskog romana.
''„Pesma o tri sveta“ je zbilja roman o tri svijeta, ili bar tri kontinenta, a zahvata širok vremenski opseg, sam kraj 17. i gotovo cijeli 18. vijek'', navela je Kustudić.
Na samom početku, moderatorka se osvrnula na činjenicu da je riječ o romanu o Boki, pa je iz toga uslijedilo pitanje otkud ideja za jedno takvo djelo.
„Pitali ste me odakle Boka, a ja sad ne znam šta je tu ideja, a šta racionalizacija“, započeo je Pištalo, nastavljajući o tome kako se sjeća prvog puta kada je ugledao Gospu od Škrpjela.
„Možda u osnovnoj školi. Tada je uslijedilo prepoznavanje. Ja sam tada znao da je to nešto moje, iako je takve stvari teško objasniti“, rekao je pisac.
Vladimir Pištalo odgovorio je na pitanje o tome kako je dio kritike ovaj roman okarakterisao kao feministički, i koliko u tome ima istine ili namjere od strane njega kao autora.
„Karneval, to svi znaju, je obrnuti svijet, svijet u kome sluge postaju gospodari, a gospodari sluge, u kome vladaju žene – vrlo često, još od rimskih vremena. Tako je u ovom djelu glavna junakinja umjesto Penelope postala Odisej, što se u tekstu i kaže. Moja junakinja Ozana Bolica je jedno impresivno ljudsko biće“, istakao je Pištalo, dok je, dodao je, najveća moć koju ovaj glavni lik ima empatija.
Problem kolonijalizma jedan je od glavnih kojima se roman bavi. Budući da se radnja većinski odvija u 18. vijeku, kada se kao dominatni pokret javlja prosvjetiteljstvo, tu nastaje ideja borbe za jednakost i slobodu.
„Jednakost i sloboda su suprotni, u principu ne možeš da se boriš i za jedno i za drugo, jer što si više slobodan, to si manje jednak i obrnuto“, rekao je autor dopunivši svoj iskaz tvrdnjom da se prosvjetiteljstvo 'super' slagalo sa rasizmom.
Institucijalno ropstvo je ukinuto u istorijskim okvirima juče, naveo je on, što znači da je postojalo uporedo sa progresivnim idejama prosvjetiteljstva, pa je u svom odnosu prema tim kategorijama ovaj roman globalistički, a istovremeno i antikolonijalni, otkrio je autor.
„Ozana, koja je rođena u hrišćanskoj porodici u Boki, upoznaje druge kulture, islam, Puritance, svijet Indijanaca, i taman kad se na jedan od tih svjetova navikne, počinje nekadašnje strance doživljavati kao bliske sebi, surova realnost je tjera da krene dalje. Ona živi u realnosti u kojoj nemaju svi jednaku moć odlučivanja, okružena gospodarima i učiteljima, a njena pobjeda, na kraju, jeste to što je uspjela nadživjeti sve, pa čak i Veneciju“, rekao je Vladimir Pištalo dodavši da ona pobeđuje tim nadživljavanjem i imperije i onih ljudi koji su je izdali, i, na neki način, čitavog tog svijeta.
Na pitanje o tome da li se ovaj roman može čitati i kao ljubavni, autor je rekao kako, iako je Ozana u tekstu upoznala nekoliko muškaraca koje je manje ili više voljela, ipak se kao dominantna javlja platonska ljubav prema njenom ujaku.
„To je i jedna od najznačajnijih stvari u njenom životu, pa će uz utjehu te ljubavi, i sposobnost je da uči strane jezike, a kroz to i razumije druge kulture, uspjeti da preživi, cijelo to vrijeme uzdižući svoga ujaka u legendu. Taj mit će se na kraju raspasti, kada otkrije da ju je upravo njen heroj izdao. To je ono od čega se Ozana nikad neće oporaviti, i to, kako kaže autor čini roman ljubavnim. Međutim, kao najznačaniju ljubav, moderatorka je u tekstu prepoznala ljubav prema životu“, objasnio je Pištalo.
