Sa njim smo razgovarali kako je kao pionir biti prvak svijeta, karijeri takmičarskoj i odnedavno trenerskoj, savjetima mladima, olimpijskom sportu – karateu…
„Karate je borilačka vještina porijeklom sa japanske Okinave. U bukvalnom prevodu sa japanskog karate znači odbrana od napadača golim rukama - put prazne ruke. Nastanak karatea veže se za drevne borilačke vještine sa Dalekog istoka, a osnivačem savremenog karatea smatra se japanski profesor Gičin Funakoši. Pojava karatea u Crnoj Gori vezuje se za 1968. godinu prošlog vijeka, dok su za promociju karatea konkretno u opštini Nikšic zaslužni Rajo Božović i Vladimir Mrvaljević“, priča nam on na početku razgovora o ovoj plemenitoj vještini sa Dalekog istoka koja se ubrzano razvijala na ovim prostorima.
Petar danas živi u Nikšiću i ostao je vjeran sportu koji je zavolio još kao dječak.
„Karateom sam počeo da se bavim od 7. godine. To je bio period velike popularnosti filmova Brus Lija i Žan Klod Van Dama i za mene bio podsticaj da se okušam. U početnoj fazi mog bavljenja karateom, najmanje o čemu sam razmišljao je mogući uspjeh i potencijalni rezultati, doživljavao sam ga isključivo kao hobi, razonodu… Međutim, godine ozbiljnog rada i truda, rezultirale su učešćem na ozbiljnim takmičenjima, dobrim plasmanima i medaljama. Tako je jedna dječja igra prerasla u jednu odgovornu svakodnevnu aktivnost’’, kaže on kako je sa svega sedam godina zakoračio u svijet karatea.
„Počeo sam da vježbam u Karate klubu „Nikšić“ 1990. godine, a prve korake sam naučio od trenera Rafeta Šahmana. Godine 1995. prelazim u Karate klub „Onogošt“ kod trenera Dragoljuba Fatića. Rad sa njima mijenjao je moje poglede na karate i život uopšte, doprinoseći da postanem vrijedan, odgovoran i posvećen. Upoznat na ovaj način, ovaj sport je postao sastavni dio mog bića’’, prisjeća se Popović prvih koraka i kako je zavolio sport koji je nedavno na Kongresu Međunarodnog olimpijskog komiteta u Rio de Žaneiru uvršten u program Olimpijskih igra 2020. godine. Premijerne Igre za karate održaće se upravo u Tokiju.
Vrlo rano, poslije samo četiri godine treninga, došao je vrhunski rezultat po kome je ostao upamćen u nikšićkom sportu – osvajanje titule prvaka svijeta u pionirskoj konkurenciji. Kako sam kaže, uvijek će se sjećati tog događaja.
„Datum 9. oktobar 1994. godine je dan koga ću se sjećati čitavog života. To je dan održavanja Svjetskog prvenstva u karateu u mađarskom gradu Miškolcu. Bilo je to moje prvo putovanje van granica SRJ, prvo veliko takmičenje. Moji klupski drugari Radosav Perović, Damjan Abramović, Goran Goranović, Dejan Ivanović i ja otišli smo u Mađarsku bez nekih velikih očekivanja, budući da nam je to bilo prvo učešće na Svjetskom prvenstvu. Nijesam ni sanjao da ću upravo na tom takmičenju osvojiti zlatnu medalju i postati pionirski prvak svijeta. Put do titule nije bio lak. Trebalo je da savladam pet protivnika, od kojih je prvi bio domaćin iz Mađarske. Drugo kolo takmičar je predao. U trećem krugu savladao sam Njemca, u četvrtom drugara iz naše reprezentacije. U finalu me je dočekao suparnik iz Južne Afrike. U posljednjem meču, tokom regularnog toka, rezultat je bio neriješen, tako da me je dodatni minut vremena doveo do pobjede. Taj trenutak nesumnjivo mi je dao dodatnu motivaciju, snagu i volju da se, sa velikom ljubavlju i entuzijazmom nastavim baviti ovim sportom“, kaže Petar o trenutku kada se našao na vrhu postolja u svojoj konkurenciji na svjetskom nivou.
Iako najznačajniji trenutak, to nije bio ni početak ni kraj vrhunske karijere. Medalje i priznanja su se nizali, a njegovu kolekciju čini preko 130 medalja.
„Medalje sam osvajao u periodu od 1994. do 2010. Godine na raznim takmičenjima u katama i borbama. Sa ta član reprezentacije SRJ, SCG i Crne Gore u svim uzrastima. Izdvojio bih medalje sa evropskih kupova, tačnije, tri zlatna i dva srebrna odličja u katama, zatim dvije srebrne medalje sa balkanskih prvenstava u borbama… Bio sam višestruki državni prvak u svim uzrastima, u borbama i u katama“, izdvojio je iz svoje ''arhive'' takmičarskoh rezultata tokom 20 godina.
Karate je privremeno napustio 2010. godine kada je završio karijeru, kako kaže, zbog različitih razloga.
„Prestao sam da se takmičim 2010. godine. Tadašnja finansijska situacija u Karate savezu Crne Gore nije davala mogućnost isključivog posvećivanja karateu, već sam, sa ciljem osamostaljivanja, kasnije i osnivanja porodice bio primoran da se bavim i drugim poslovima“, navodi Petar.
U međuvremenu je završio Višu trenersku školu u Beogradu - smjer karate, vjerujući da će imati prilku da svoje znanje i iskustvo prenese genereacijama koje dolaze.
Od sredine 2015. godine Petar je dio projekta Edukatovno-trenažnog centra „Fokus“, koji je sa radom zvanično počeo 9. avgusta 2015. godine.
„Na čelu Fokusa je moj brat i klupski kolega tokom cijele karijere - Dejan Ivanović. Ovaj Centar bavi se prevashodno afirmacijom zdravog stila života i pravilnim razvojem, posebno kod najmlađih. U sklopu Centra radi i Karate klub „Fokus“ koji do sada broji preko 100 polaznika od čega je 20 reprezentativaca Crne Gore. Trenerski posao uvijek sam shvatao ozbiljno, imam jasan cilj, i trudim se da formiram grupu koja će biti zapažena na takmičenjima. Klub „Fokus“ je postavio visoke standarde profesionalnosti počevši od organizacije, uslova, međuljudskih odnosa, priprema kao i samih treninga. Rezultati vrijednog rada i truda ogledaju se u kontinuiranom napretku i bilo je samo pitanje trenutka kada ćemo napraviti vrhunske rezultate. Ogroman broj medalja na turnirima u Mađarskoj, Austriji, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori potvrda su svega toga“, kaže nam on o onome što je za nešto više od godinu dana postigao ''Fokus''.
U svijetu karatea je od malih nogu, planira da tu i ostane, a za buduće generacije ima poruke.
„U budućnosti želim da nastavim da budem posvećen karateu i „Fokusu“ i moja poruka za mlađe naraštaje i njihove roditelje bi bila isključivo vezana za sport i obrazovanje. Danas, kada živimo u vremenu ekspanzije savremene tehnologije, prije svega mobilne telefonije i računara, vrlo je teško održati zdravo tijelo i zdrav duh. Nažalost, djeca još u najranijem periodu života postaju zavisnici od ovih neprijatelja našeg tijela. Zato, dragi roditelji, svoju djecu od ranog djetinjstva usmjeravajte na sport, uporedo sa školom, jer, davno je rečeno - U zdravom tijelu - zdrav duh“, naglasio je bivši svjetski šampion.
