Riječ je o članicama RK Trebjesa ili preciznije, ovo je nesvakidašnja priča o sestrama. A, u Trebjesi ih ima taman dovoljno za rukometni tim. Pa, počnimo redom: sestre Lalatović ,sestre Milović ,sestre Gezović ,sestre Magovčević ,sestre Bajić ,sestre Djikanović ,sestre Kokotović i sestre Popović. Jezikom brojki, ukupno 16 sestara, među kojima i dvije bliznakinje ili – skoro kompletan tim.
U klubu su od samog osnivanja sestre Lalatović – Irina i Nađa. Obje igraju na krilnim pozicijama i, za njih kažu da su maltene neizostavni član Trebjesine porodice. Nešto kasnije u klub su došle sestre Bajić – Ivana i Biljana „bliznakinje, za njima sestre Magovčevic -Milica i Mina koje igraju na bekovskim i krilnim pozicijama, pa sestre Gezović – Marijana i Anđela, jedna golman, druga srednji bek, sestre Milović – Tatjana i Tamara, bek i pivot, sestre Đikanović – Sanja i Tijana, bek i krilo, sestre Kokotovic – Andjela i Anastasija, obje na krilnim pozicijama, i Mina i Maša, sestre Popović, tek počele da treniraju.
Kako je kada klub ima tako zavidan broj ”sestara”, najbolje opisuje njihov odgovor da je to ”istinsko veliko bogatstvo”. Pa, da čujemo njihovu priču. One to tako lijepo umiju da kažu.
Sestre su bića koja se obožavaju. One su blagoslov. Ne možemo sa njima, a ne možemo ni bez njih.Kako onda opisati sestrinsku ljubav u našem klubu ? Kako je biti starija, a kako mladja sestra ? Kako to izgleda na terenu, a kako van njega?
Imati sestru je isto što i imati najbolju drugaricu koje ne možeš da se otarasiš. Znaš da će, šta god ti učinila, ona i dalje biti tu. Odrastati sa osobom na koju možeš da se osloniš, na koju možeš da računaš, i sa osobom sa kojom možeš da razgovaraš. Od ranog djetinjstva nas uče da volimo i pazimo mlađu sestru. Za taj period ranog djetinjstva uvijek čujemo od sestre – Ja sam starija, dakle ja sam šef. A kad malo odrastu i krenu na neki sport, a po mogućnosti da igraju u istom timu, onda je to neprocjenjiv izvor emocija, i takmicenja izmedju sebe .
Kako opisati sestru u dva minuta ? Ona je i tvoj blizanac, i tvoja sušta suprotnost. Ona je i tvoj konstantni saučesnik, i tvoja konkurencija. Ona je sve što bi voljela da budeš i sve što bi voljela da nisi.
Moja sestra me je naučila svemu što zaista treba da znam, iako je tada bila samo šesti razred.
Ne postoji na svijetu bolji prijatelj od sestre, a na svijetu ne postoji bolja sestra od tebe.
Sestra je poklon srcu, prijatelj u duši i zlatna nit u značenju života.
Tvrdoglava, al’ ne bih mogla ni jedan dan bez nje.
Pozitivna,dobronamjerna ,lijepa ,tvrdoglava i inteligentna.
Pa, druzeljubiva je, tvrdoglava, voli da pomaze drugima, pametna, uporna. Voli rukomet i jako se trudi i u tome je uspješna.
To je osoba koja je uvijek uz mene sa kojom djelim sve.. ona je tu uvijek da me brani i čuva.
Nijesu izostali ni odgovori, podvučeni smijehom, poput onih, Uh, makni mi je tamo! Da se oće neđe izgubiti na dan – dva! Ma to je baba jedna! Opisala bih je kao biće koje mi je majka rodila da mi zagorčava život!
To je samo dio odgovora sestara iz Rukometnog kluba Trebjesa NOA. I nije važno koja je od sestara upravo tako opisala svoju sestru.
Poruka kluba da su ponosni što imaju toliko sestara, da su prezadovoljni njihovim odnosom, zalaganjem, radom i da se nadaju da će se njihov broj iz dana u dan povećavati neka bude umjesto zaključka. Vjerujemo im, jer im je, kako kažu, IZNAD SVIH TREBJESA NOA!!!
izvor: publicfigure.me
