„Koliko je samo promocija predstavljeno na ovom sajmu, ali ja mislim da se nijedna od njih ne može meriti sa ovom ovde koju mi vidimo i da nema tolikih pesnika, nijedan koji je uzbuđeniji od ove Save Radulović. A ja sam samo video kad je stigla ta knjiga da se ona potpisuje sa dva „v“, i kad pomislim šta su sve pesnici izmišljali da nekako skrenu pažnju na sebe i kakvih je sve bilo glasovitih pesnika, ali se niko toga nije setio“, kazao je na promociji akademik Matija Bećković, recenzent Savine knjige.
„I ona ništa više da ne uradi, ništa da ne napiše, ona postaje jedinstvena, super, a ta jedinstvenost je toliko u vezi sa poezijom i sa ličnošću pesnika, da neko gori za poeziju u vreme kad se govori da samo se za poeziju ne gori, a za sve drugo se crkava i gine“, kazao je Bećković.
Svaki kontakt sa poetesom iz Nikšića je, ističe Bećković, čista poezija.
„I sama ta dosetka, pa i taj naslov, pa i sve ovo što smo čuli samo dokazuje da ona piše svoje pesme, ispisuje svoj život“, naveo je on.
I kako je kazao, da zamijenite korice na tim knjigama, ni pjesnici ne bi primijetili da to nijesu njihove pjesme.
„Nema sumnje – dobili smo jednu pesnikinju prvoga reda, iznijansiranu, tanku, darovitu, koja treperi poput jasike, koja i jedino treperi u celoj šumi“, kazao je Bećković.
„Pjesnik rijedak u savremenom svijetu“
„Ja sam Savu nazvao, naravno, čitajući to što piše, a i gledajući je ovako uživo – Srna među zvjerovima. Ona tako živi u ovom svijetu, kao srna među zvjerovima. Jedina sigurnost kod nje je ta da se dohvati pjesničke riječi“, kazao je književnik Milutin Mićović, recenzent zbirke.
Prema njegovim riječima, Sava se dotakla nečeg što je dublje od vremena, kao što je i svaki čovjek dublji od vremena.
„Njena poezija se tako doživljava kao mila, prijatna, duboka i s čežnjom da se upozna jednom takav pjesnik, koji je rijedak u savremenom svijetu“, kazao je Mićović.
„Nečija šćer“ je Savina druga zbirka poezije, nakon što je publiku osvojila „Pjesmom te ćutim“.
„Ničija šćer“ je svojevrstan bunt protiv današnjeg položaja svih mladih ljudi koji se nijesu snašli u ovom vremenu, a ponosni su na svoju nemaštinu i svjesni koliko je nekada ništa sve. Mislim da se ova odrična zamjenica „ničija“ u naslovu ničega ne odriče, nego je to najljubavnija i najnježnija riječ u savremenoj poeziji, jer kad se čitanjem pjesme svuče plašt hladnoće sa naslova, zasija ponosna i šćer privržena svom porijeklu, i u poeziji i u životu. A takav neko ne može postati siroče, dok god je jednog jedinog čitaoca gladnog dobrog stiha“, kazala je poetesa iz Nikšića.
