Ovo je značajan iskorak u unapređenju zdravstvene zaštite žena u Crnoj Gori, rekao je ministar zdravlja Vojislav Šimun prilikom svečanog uručenja donacije Crkve Isusa Hrista svetaca posljednjih dana.
Međutim, šta raditi kada su dijagnoze pogrešne, a upućivanje na snimanje savremenim aparatima kasni? Odgovor na ovo pitanje tražila je Božidarka Todorović iz Nikšića, koja je tek nakon skoro dvije godine i mnogobrojnih odlazaka kod različitih ljekara – specijalista dobila dijagnozu koja je, kako kaže, izazvala šok kod nje – karcinom grlića materice, materice, limfnih čvorova i kanala desnog bubrega.
''To je jedna zloćudna bolest, koja se teško otkriva, iako sam ja imala sve simptome. Sve je ukazivalo na to - krvarenje na ginekološkim pregledima, produženo krvarenje po 10-15 dana, nesnošljivi bolovi... To je veliki tumor koji je prekrio kanal desnog bubrega. Nalazi su bili u redu i tumor-markeri, jer je samo jedan parametar bio malo preko granice...'', započinje priču Božidarka koja je u avgusta prošle godine započela liječenje.
Ipak, njena priča započinje mnogo ranije, 2019. godine, kada je posle redovnog skrininga kod ginekologa otkrila prisustvo HP virusa 16.
''Ja tada ne znam šta je to. Dolazim kod izabranog ljekara. On mi je objasnio da je to visokorizični virus za karcinom. Tada sam se potresla, uplašila. Ali, ljekar mi je rekao ''da ćemo to da kontrolišemo i nećemo dozvoliti da se desi neka strašna promjena'', govori ona kako je otkrila upozoravajući virus.
Međutim, zabrinutost počinje sa bolovima koji se pojavljuju na početku 2023. godine. Tijelo joj je, kaže, slalo signal da nešto nije u redu.
''Iz dana u dan su jači bolovi, koji iz stomaka kreću na krsta i dižu se put bubrega. Pijem rapten. I kažem sebi ''hajde da uradim abdomen stomaka privatno''... Bilo je sve u redu, ali doktorica me je zamolila da posjetim ginekologa. Ja prenosim mom ljekaru, koji kaže ''šta to ona vidi što ja ne vidim''... Skrining je i dalje u redu'', kaže ona i napominje da je u tom trenutku i nalaz papa-testa koji je uradila bio uredan.
Foto: ilustracija/pixabay.com
Potom je više puta uradila i citološke nalaze, ali nijedan nije uspio, dok je HP virus 16 i dalje bio prisutan u organizmu. Opet je dobila uvjerenja da je sa ginekološke strane sve u redu.
''Odlazim kod ginekologa privatno u novembru. Sve ispričam i dobijam potvrdu rizičnosti virusa i odgovor da to mora da se prati. Tek kad izazove promjenu, iz organizma se uklanja sa tom promjenom... Kaže mi da su to neurološki bolovi. Neurolog predlaže skener. Skener je bio dobar, ali ja ponavljam da imam neizdržive bolove. U januaru 2024. magnet ne pokazuje ništa specijalno, osim početka diskusa u lumbalnom dijelu, ali predlog magneta je bio pregled kod ginekologa, jer je materica izmijenjenog zida. Ja već tada imam krvarenje po 10 dana i to govorim na svakom pregledu, ali mi kažu da je to zbog ulaska u meno-pauzu... To je jedan od simptoma karcinoma grlića materice... Tada dobijam tablete da bi stalo to krvarenje. Prepisuje mi jako skupu terapiju za izbacivanje virusa, koju ja pijem neko vrijeme...'', prepričava Todorović odlaske kod različitih ljekara specijalista i poredi taj period sa vrćenjem u krug.
U međuvremenu odlazila je i kod interniste, koji je vidio veliko opterećenje srca, da bi zakazala novi pregled kod izabranog ljekara – specijaliste.
''Ponovim sve doktoru. On kaže da ćemo ponoviti citološki nalaz. Ali, ti nalazi ne uspijevaju. Ja doživljavam šok'', prisjeća se četrdesetsedmogodišnja Nikšićanka.
Potom je pomoć potražila u jednoj privatnoj klinici u Podgorici, gdje je zakazala ultrazvučni i ginekološki pregled.
''Taj nalaz je uredan, ali doktor je rekao da 'tu ima nešto što krvari'. Na svim prethodnim ginekološkim pregledima sam krvarila. A, i to su simptomi, što ja sve kasnije saznajem. Ljekar kaže da je tkivo toliko osjetljivo da je to prosto nevjerovatno. Potom je uništio polipe i rekao mi da dođem na kontrolu za godinu dana'', objašnajva trenutak kada joj je, kako kaže, laknulo, jer je i sama počela da vjeruje da zdravstveni problem nije ginekološke prirode.
Drugi ljekar u istoj privatnoj klinici prepisuje da uradi tumor-markere, po prvi put za sve ovo vrijeme, zatim skrining, laboratorijske nalaze i D-vitamin. Zbog toga se ponovo vraća kod izabranog doktora – specijaliste.
''Međutim, skrining ne može jer se radi jednom u pet godina i više ne. Ostalo ćemo odraditi... Ja liježem na sto i kada je krenula da me pregleda, ona je rekla da mora da uradi biopsiju... Ja sve napomenem od prethodnog razgovora sa doktorom... Ona zove ljekara da i on pogleda... Ovo izgleda kao teška pretkarcinoza... Ali, ja kažem da je dr radio intervenciju i onda oni kažu da je to zbog intervencije...'', priča o još jednom neuspješnom pokušaju davanja dijagnoze.
U potrazi za tačnom dijagnozom i odgovarajućom terapijom, Božidarka je stigla i u specijalizovanu bolnicu za ortopediju i neurologiju u Risnu. Uz sve to, posjetila je već pet ljekara – specijalsita ginekologije od kojih nijedan nije uspio da dijagnostifikuje karcinom koji se razvijao i napredovao prema drugim organima.
Još jedan odlazak u privatnu kliniku u Nikšiću na snimanje abdomena probudio je sumnje kod doktorice, koja je zbog zamagljenosti kanala desnog burega uputila na dugo čekano snimanje skenerom i magnetom.
''Kaže da ne može uopšte da vidi ureter desnog bubrega. I kaže mi da mora da me pošalje na skener da bi vidjeli šta se dešava sa bubregom, koji ja radim 20. maja. Tada već svima govorim o bolu u predjelu bubrega. Zaboravljam ginekologe... Ja ne mogu više da dišem u tim danima i koristim pumpice'', priča ona i dodaje da sve što je doživjela može da stane u jedan nevjerovatan film.
Ubrzo je uradila snimanje na magnentoj rezonanci, koje je pokazalo poodmakli stadijum karcinoma na više organa.
''U vrijeme ljetnjih odmora prošle godine čekala sam rezultat magneta. U to vrijeme sam pala, ne ustajem iz kreveta, moj organizam je klonuo... Zovu me i kažu mi da je gotov magnet, preko Zavoda... Ja otvorim kući i pročitam ''tumor na grliću, materici, limfnim čvorovima i kanalu desnog bubrega''. Svi bolovi koji traju dvije godine potiču od toga. Dvije godine njih pet niko nije predlagao magnet'', navodi ona.
Svoje iskustvo u potrazi sa istinitom dijagnozom odlučila je da ispriča, kako kaže, da bi poslala poruku ženama koje se susreću sa zdravstvenim problemima da slušaju svoje tijelo.
''Ne bih voljela da neka žena prođe kroz isto. Poručujem im da slušaju svoje tijelo... Ja bih se svakako razboljela. Ali, da li je bolest bila baš tako nevidljiva? Ja sam klonula od bolova. Veliku zahvalnost dugujem Odjeljenju urologije, gdje su me ''iz mrtvih vraćali''...'', poručuje Todorović koja navodi da su joj zračenja i hemoterapije pomogli.
Odmah po dobijanju dijagnoze započela je liječenje koje danas traje skoro godinu dana.
''Velikom brzinom stižem u Klinički centar. Zakazuju biopsiju i pitam ga da li je to početak, a ljekar mi kaže da nije jer nijesam odmah reagovala. Kaže da mora odmah da se počne sa zračenjem, da je alarmantna situacija, da operacija nije izvodljiva jer je karcinom zahvatio puno, više organa... To je već 2B ili 3A stadijum bolesti. Oni ne idu na to da me zaliječe već da me izliječe. Bolovi su prestali'', kaže Todorović, koja razmatra i podnošenje tužbi posle svega što je doživjela obraćajući se na više adresa za zdravstvenu zaštitu.
