Panelistkinje okruglog stola dr Olga Vojičić Komatina i prof. Bojana Perišić svojim narativima otvorile su osobenosti dramskog diskursa u Njegoševim djelima, sa posebnim osvrtom na njegove istorijske drame u stihu Gorski vijenac i Lažni car Šćepan Mali. Njihova književno-analitička sesija obogaćena je AV insertima inscenacija Gorskog vijenca u produkciji CNP, kao i pojedinačnim interpretacijama Njegoševih stihova u formi poetskog teatra.
Sva ta scenska djela, kazala je moderatorka Slavojka Marojević u uvodu panel diskusije, potvrđuju da je Njegoš literarni genij, čija je poetika bila i ostala ispred vremena i iznad svakog konteksta.
Ona je podsjetila da su Njegoševe drame oživljavanjem na sceni u rukopisima poznatih reditelja: Nikole Vavića, Blagote Erakovića, Branislava Mićunovića i Dijega De Brea, napravile otklon od dotadašnjeg često prisutnog anahronog tumačenja tih djela, ali su istovremeno otvorile savremenu priču o Njegošu u pozorištu i izazovima pozorišnih interpretacija stvaralačkog opusa filozofa, pjesnika i vladike – Petra II Petrovića Njegoša.
Dr Olga Vojičić Komatina je apostrofirala aktuelnost Njegoševog rukopisa, pozivajući se na brojne književne diskurse, među kojima je i devet Andrićevih eseja posvećenih djelu velikana filozofske i poetske misli sa Lovćena.
U osvrtu na Gorski vijenac, dr Vojičić Komatina naglašava da on jeste romantičarska drama sa elementima lirizacije dramskog diskursa, a romantičarska je po tematsko-motivskom opsegu koji korespondira sa čisto romantičarskim opsesivnim čuvanjem nacionalnog kulturnog identiteta.
"Za kritičare je najinteresantnije to što su likovi adekvatni katartički modeli, što je sve dato u stilu crnog ili bijelog i što nema dvojbe da li je nešto dobro ili loše, sve je dato u surovoj očiglednosti i svakako je u skladu sa romantizmom kao slobodarsko-aktivističkom epohom", ocijenila je dr Vojičić Komatina.
Prema njenom viđenju, Gorski vijenac je odbrambeni tekst, tekst koji govori o jednom vremenu i koji ilustruje određene kulturne kodove. Ali, idejna osnova svega, prevazilazi nacionalne kodove, tvrdi dr Vojičić Komatina. Analizirajući ženske likove kroz prizmu književne kritike, ona je istakla da je nakon niza naučnih poimanja ženskih likova od strane kritike, tek lingvista Miloš Kovačević zapazio sedam ženskih likova u datom djelu, a ne šest, kako su njegovi prethodnici govorili, a to su: Ruža Kasanova ljubav sa grijehom, snaha Milonjića bana ljepota toliko savršena da je tragična, Mandušićeva snaha Anđelija izgubljena svijest, sestra Batrićeva sestrinska ljubav na najuzvišenijem stepenu, Ljubica Radunova junak-žena, dilber Fatima žena-lutka i žena-izdajnik, baba vještica.
Profesorka Bojana Perišić istakla je da opravdanost neobičnosti Njegoševog života, koju možemo tražiti, ne samo kroz istorijski trenutak njegovog bivstvovanja na zemlji, već i kroz tragičnost sudbine naroda, kome je namijenjen kamen i gudura, planina sa oporim ukusom nemaštine i gladi, izmučena snažnim, pomahnitalim vjetrovima i kišama i nemirima koji iscrpljuju i dušu i tijelo.
Prema njenom viđenju, drama koju živi pjesnik, je njegova svakodnevna borba koja jača i snaži njegov duh.
"Drama traži svoj put spasenja, ali i glas razuma kroz poetsko stvaralaštvo. I rađa se „Gorski vijenac“ iz pera velikog genija, kao gromoviti glas, kao mudrosti slovo, savjet ili opomena, riječ prađedovska, snagom hrabrosti i čojstvom zadojena. To djelo je pranukleus, misao koja je ispaljena u svemir, za nauk, za pamćenje i ponos", ocijenila je Perišić.
Govoreći o dramskom prosedeu u Gorskom vijencu, ona je istakla da je pažnja bila više usmjerena na postupke i djelovanje junaka.
