Vujačić kaže da je napisao dramski tekst sa namjerom da se zapamti kako se u Nikšiću nekada živjelo, ko su bili gradski oriđinali i šta su Nikšićani u to vrijeme mislili i osjećali.
“Ja dugo vremena, decenija, pišem scenarija za kulturne i zabavne priredbe, tako da nijesam početnik u pisanju dramskih tekstova. Ovo je moja prva melodrama koju sam uradio i nakon zbirke poezije ‘Vjetar vremena’ koja je objavljena prošle godine nedavno sam objavio i ovu melodramu za pozorišnu scenu i igrani film. Tek što je izašlo iz štampe ovo izdanje u tiražu od 300 primjeraka cijelo je otišlo u ruke čitalaca”, ističe Vujačić.
Za Vujačića to je posebno značajno jer knjiga još uvijek nigdje nije zvanično predstavljena, a izazvala je veliko interesovanje čitalačke publike u Nikšiću, ali i one izvan grada pod Trebjesom.
Autor je uvjeren da su dva razloga za to.
“Sam naslov “Stanica Nikšić 1958″ i cijela galerija likova, lica u toj melodrami koje stari Nikšićani još uvijek dobro pamte. Radnja drame se događa u kafani i čekonici željezničke stanice u Nikšiću. Oko 80 odsto toga se zaista dogodilo, dvadeset odsto je umjetnička nadogradnja. U malom gradu socijalističkom eldoradu 1950-tih godina postojao je jedan svijet sa margine društva o kojem se malo zna”, pojašnjava Vujačić.
U tom drušvu koje se okupljalo u kafani na železničkoj stanici bio je kako naglašava autor, mladi pjesnik, bjegunac iz doma za nezbrinutu omladinu u Kotoru i bolnice Brezovik Vitomir Vito Nikolić.
On provodi dane i noći u kafani željezničke stanice Nikšić 1958.godine , koja je jedina u gradu radila od jutra do sjutra, kako se kaže. On tu noćiva i pije kod legendarnih konobara Nikše Kokolja i Vide. Nikša je svojevremeno 1932. godine drugovao, pio i pjevao sa čuvenim pjesnikom Tinom Ujevićem i jedan je od nazaslužnijih što je u Nikšiću te 1932.godine objavljena zbirka Auto na korzu’ Tina Ujevića.
Oko pjesnika Vita Nikolića okuplja se jedno šaroliko društvo gradske manguparije i starijih orđinala. Većina njih sanja da sa stanice perona otputuje u daleki svijet u potragu za srećnom zvijezdom.
“Ovaj tekst je legenda koju sam ja sročio sa željom da se ne zaboravi kako su ovdje u ono vrijeme ljudi živjeli, šta su mislili i osjećali, kako je damar grada pulsirao i to je nešto što vrijedi sačuvati”, rekao je Vujačić.
Nikolićev boemski život počeo je baš u kafani na željezničkoj stanici.
“Kafanski život bio je njegovo bjekstvo u slobodu. To je jedan buran, autentičan pjesnički život, kakvih biografija rijetko ima u našoj literaturi”, rekao je Vujačić.
O istaknutom pjesniku Vitu Nikoliću, Vujačić je do sada objavio deset knjiga. Po želji pisca Vujačić je i Nikolićev zvanični biograf .
“To je bilo pola godine pred njegovu smrt 1994. godine u Zahumlju, on me je zamolio da se ne događa ono što se zaista dogodilo nakon njegove smrti da ga prikazuju kao žrtvu komunističkog terora, da se njegovo djelo marginalizuje i da se zloupotrebljava u političke svrhe. Nijesmo mi mnogo pažnje obraćali na to u tom momentu, ali se to se nakon njegove smrti zaista i desilo i ond sam ja ušao u taj projekat koji je rezultirao sa desetak knjiga o njemu, naravno uz dozvolu njegove porodice”, istakao je Vujačić.
Ima želju da melodrama “Stanica Nikšić 1958” bude postavljena na pozorišnu scenu ili da posluži kao scenario za televizijski film.
“Interesovanja za to već ima, a vidjećemo kako će se to i odvijati”, zaključio je Vujačić.
Široj javnosti poznat kao novinar, publicista, hroničar starog Nikšića Vujačić je do sada objavio oko trideset knjiga. Kraće prozne forme i poeziju Vujačić je posljednjih decenija objavljivao pod pseudonimom Dragan Majer.
Prije dvadesetak godina objavio je zbirku poezije “Fajront”, prije deceniju roman “Čopići”, prije pet godina roman “Na okeanu života”, dok je druga knjiga poezija “Vetar vremena” izašla prošle godine i još nije zvanično promovisana.
Izvor: Dnevne novine
