Radulović je bio pjesnik i televizijski autor, čije su pjesme i televizijske emisije obilježile djetinjstvo mnogih generacija.
Izrazit i uzvišen
“Mislim da ne postoji ličnost novije crnogorske istorije koja je na tako izrazit i uzvišen način istakla i postavila kulturu djeteta na jedan viši nivo. Do Dragana Radulovića djecu smo tretirali kao makanje kojima se ne treba pretjerano baviti. Od Dragana djeca su postala ljudi sa ličnošću i osjećanjima koja treba poštovati”, kazala je Svetlana Kalezić-Radonjić.
Kako je naglasila, da ništa drugo nije uradio, da nije ništa napisao, da nijednu emisiju nije ostavio, da nije ostala nijedna njegova slika ili skulptura, a da nam je ostavio u nasljeđe samo uvjerenje da djecu treba istinski poštovati, bilo bi to sasvim dovoljno.
“Da je mogao birati vrijeme kada će živjeti, širini njegovih interesovanja i zaljubljenosti u različitosti najviše bi odgovarala renesansa. Sticajem okolnosti, Dragan se rodio u ovo srećno ili nesrećno doba i zaista postigao mnogo, baš kao i pravi renesansni stvaraoci”, kazala je Kalezić.
Djelo Dragana Radulovića nemoguće je zaboraviti. A zašto, podsjetili su nas u Nacionalnoj biblioteci i učenici Osnovne škole „Njegoš”, koji su govorili njegove stihove.
Bogat opus
Radulović je, osim što je pisao poeziju i uređivao televizijske emisije za najmlađe, uređivao i list „Slovo”, organizovao muzičke i književne festivale za djecu i omladinu, bavio se fotografijom i slikarstvom. „Nijesmo odavde”, „Strmoglavi”, „Okrpljene cipelice”, „Planeta djeteta“, „Nemoj ovo nikom reći”, „Šta ćemo s nama”, „Krilati dječaci”, „Leptir na asfaltu”, „Hoću kući”, „E baš neću”, „Dječak sa zelenim krilima”, samo su neke od mnoštva objavljenih knjiga čuvenog pjesnika. Njegove dokumentarne emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa”, „Ljubica ljubičica”, „Gorki slatkiši”, „Kolijevka” i brojne druge priče iz ciklusa „Mali”. Dobitnik je brojnih crnogorskih i internacionalnih priznanja, uključujući i Trinaestojulsku nagradu.
Izvor: CdM
