Ovaj sektor biće, dodaje se, najpogođeniji primjenom navedene reforme koja, između ostalog, predviđa značajno povećanje zarada u Crnoj Gori bez rasta produktivnosti, što privrednici ocjenjuju neodrživim i traže da se u razgovoru sa donosiocima odluka iznađe kompromisno rješenje koje će omogućiti rast zarada bez izazivanja inflacije i ugrožavanja poslovanja.
Privrednici smatraju da se pitanje Euro modela treba posmatrati u širem kontekstu budućnosti crnogorske poljoprivrede, prehrambene industrije i zavisnosti od uvoza.
„Nije dovoljno da imamo veće zarade ako istovremeno izgubimo domaću proizvodnju. Povećanje troška zarada vodi skupljem domaćem proizvodu, padu konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu, te odlaganju investicionih aktivnosti u ovom sektoru“, upozoravaju predstavnici ovog sektora.
Predsjednik Odbora, Milutin Đuranović, smatra da se Euro model mora posmatrati kroz njegov uticaj na ukupne troškove, cijene hrane i konkurentnost domaće proizvodnje. Ističe da je povećanje zarada važan cilj, ali da se istovremeno mora voditi računa o ukupnom trošku rada za poslodavce, posebno u sektorima sa relativno niskom akumulativnošću, kao što je poljorpivreda, i ograničenim mogućnostima brzog povećanja produktivnosti.
„Posljedice Euro modela neće biti iste za velike sisteme i mala poljoprivredna gazdinstva i prerađivače, koji imaju manje mogućnosti za automatizaciju, ekonomiju obima i druge uštede“, upozorio je Đuranović.
Smatra, kao i ostali privrednici iz ovog sektora, da bi povećanje troškova poslovanja moglo biti kompenzovano većom podrškom iz Agrobudžeta.
"Predlažem da se podrška iz Agrobudžeta poveća za iznos povećanja izdvajanja za plate za zaposlenog sa srednjoškolskim obrazovanjem”, naveo je Đuranović.
Prema njegovim riječima, kompromisno rješenje bi mogao biti nešto niži rast zarada koji ne bi predstavljao toliko opterećenje za poslodavce i inflaciju.
Privrednici su upozorili da bi najavljeno povećanje minimalnih zarada kroz Euro model, bez odgovarajućih mjera podrške i zaštite domaće proizvodnje, moglo ozbiljno ugroziti konkurentnost crnogorske privrede, posebno prerađivačku industriju i poljoprivredni sektor.
Posebno su istakli da će prerađivačka industrija biti među najugroženijim sektorima, jer domaći proizvođači posluju na tržištu na kojem se direktno takmiče sa proizvodima iz regiona, gdje se troškovi rada ne povećavaju na isti način. Kako je ocijenjeno na sjednici, ukoliko domaćim kompanijama porastu troškovi, a uvozni proizvodi ostanu cjenovno konkurentniji, domaća proizvodnja može izgubiti tržište.
Predstavnici prehrambene industrije ukazali su da veliki dio njihovih sirovina već dolazi iz uvoza i da posluju sa relativno niskim maržama. Dodatno povećanje troškova, kako su upozorili, teško mogu prenijeti na krajnju cijenu proizvoda, jer bi time postali još manje konkurentni u odnosu na uvoz. Kao posebno ilustrativan primjer navedeni su troškovi akciza i činjenica da pojedini proizvođači već sada posluju pod velikim troškovnim pritiskom.
Jedan od ključnih predloga bio je da se direktna podrška poljoprivrednicima veže za procenat povećanja zarada, kako bi se zaštitio poljoprivredni proizvođač i spriječilo da dodatni troškovi ugroze primarnu proizvodnju. Privrednici su takođe ukazali na potrebu da se prije konačne primjene modela naprave konkretne kalkulacije za različite kategorije preduzeća, po sektorima, koliko će rast minimalne zarade povećati troškove, kako će se to odraziti na cijene i poslovanje i šta je potrebno uraditi da se sačuva postojeći nivo zaposlenosti.
“Poljoprivreda i prehrambena industrija nijesu sektori sa mogućnošću povećanja produktivnosti preko noći. Veliki proizvođači mogu određeni dio dodatnih troškova amortizovati kroz automatizaciju, ekonomiju obima i tehnološke investicije. Međutim, mali proizvođač, porodično poljoprivredno gazdinstvo ili mali prerađivač nema isti prostor za takve uštede. Efekat Euro modela ne može se procjenjivati samo kroz prosjek privrede. Potrebno je pogledati konkretne sektore, konkretne proizvode i konkretne poslovne modele. Treba simulirati šta promjena znači za mljekaru, za mesnu industriju, za pekarsku industriju, konditorsku industriju, za proizvođača voća i povrća, za vinariju, za malo poljoprivredno gazdinstvo, ali i za velike sisteme. Jer nije isto povećati trošak rada u preduzeću koje ima visoku produktivnost i veliku ekonomiju obima i u preduzeću koje posluje sa malom maržom i već se suočava sa visokim troškovima energije, sirovina, transporta i finansiranja. Ne sporimo potrebu za rastom zarada, ali moramo sačuvati proizvodnju", saopšteno je.
Privrednici smatraju da poljoprivreda mora biti tretirana kao strateški sektor i da se uz povećanje zarada mora obezbijediti direktna i konkretna podrška domaćem proizvođaču.
U suprotnom, zaključuju, postoji rizik da mjera koja treba da poboljša životni standard zaposlenih istovremeno proizvede suprotan efekat po domaću proizvodnju, kroz rast troškova, pad konkurentnosti, još veći pritisak uvoza, pad zaposlenosti a u krajnjem može dovesti i do zatvaranja preduzeća.
