„Kao što su antički Grci govorili da je pjesnik stvaralac tako i ja mislim da sam stvaralac. Živimo u neko digitalno doba, ali mislim da se stvaraoci nijesu mnogo promijenili samo što imamo mnogo više prostora da se iskažemo“, kazao je Nenezić nakon promocije njegove nove zbirke poezije „Centar mog svijeta“.
Napravio je skoro desetogodišnju pauzu kada je poezija u pitanju, sabrao nove i stare pjesme, napravio presjek dvadesetpetogodišnjeg druženja sa stihom i „oprostio“ se sa ljubavnom poezijom.
„Što je najbitnija stvar, u stilskom smislu ono što sam mislio i želio da postignem, mislim da sam ovom knjigom postigao. Mislim da sam zaokružio jednu priču i što se tiče ljubavne poezije više se neću baviti tim. Možda neka nova forma ili već šta će mi predstavljati izazov za naredne godine i decenije“, kazao je pjesnik i priznao da je u njegovim stihovima ipak najmanje njega samog.
„Malo Obrada Nenezića ima u mojim stihovima. Nikada ne pišem autobiografske stvari, ali imam neko fotografsko oko ili uho, kao scenarista, kao čovjek dramaturg tako da primjećujem stvari. Motivi se crpe ne samo iz života nego i iz legendi, mitova, književnosti, iz dnevnih novina, crnih hronika, ljubavnih priča, tako da mene ima vrlo malo u mojim stihovima. Ovo je malo glasnija poezija, a ja vrlo tiho živim“.
Moderator večeri bio je mr Goran Radojičić koji je napisao pogovor za, kako on to reče, „Nenezićevu zalogu, potvrdu misli da će se poezija opet plaćati zlatom“. Bez obzira na desetogodišnju pauzu, na, kako je kazao, „tematsko-motivski, formom i stilski raznolike pjesme“ knjiga ostavlja utisak cjelovitosti.
„Nenezić nije od onih pjesnika koji lakim stilskim sredstvima udaraju na emociju. Odnos Njega i Nje je prožet životom, Njega zarobllenog u njenom kavezu, i Nje koja smrkava i sviće, koja živi dovijek, u meni, u tebi, u njemu. Žena je sveta, vječna, ona nije potreba nego stanje duha. Zato dva motiva, motivi žene i života, onog na ulici i u kafani, knjižari ili biblioteci, ali i onog koji otkriva lične, duboko proživljene intime, prožimaju i ranije i novije pjesme“, kazao je Radojičić.
Nenezićev pjesnički jezik je, prema riječima Radojičića, intrigantan i provokativan, „začinjen“ psovkama i provokacijama, dok je „stil razgovorni i neupadljivo naginje ka književno-umjetničkom, što ovoj poeziji nije mana“. Prema njegovim riječima svijet poezije Obrada Nenezića počiva na angažovanosti, tihoj i nenametljivoj, i želji „da njegov glas potakne na razmišljanje one koji čitaju“.
„Ova je poezija vrisak koji treba da trgne, probudi i učini da elementarne vrijednosti postanu primarne, da dobiju bitno mjesto na strmoj ljestvici produhovljenja“, poručio je Radojičić.
Pročitao je osvrt pjesnikinje Ane Pejović na Nenezićev „Centar svijeta“ na „mjesto gdje se ne licitira” i pjesnika “koji ispisuje svoj poetski rukopis na suviše individualan i nov način da bi se mogao porediti s drugim velikim pjesnicima”.
“Umijeće njegovog gledanja na svijet oko sebe je poput slike ‘rađanja vjetra’ i njenog odraza koji pjesnik hvata nad elidiranim sudbinama ‘šetačica vremena’ koje u svom, za njega eksperimentalnom biću, kriju skoro transcedentan izazov za grijeh, nihilističku lakoću prepuštanja, oniričku metaforu zova koju, iako svjestan njene pogubnosti, lirski subjekat svrstava u još jednu korisnu vježbu za svoju mentalnu disciplinu”, zapisala je Pejović.
Promociju knjige organizovali su Književni klub “Poenta poetika” i JU Narodna biblioteka “Njegoš”, u okviru junskog repertoara “Nikšićke kulturne scene 2018”.
Izvor: vijesti.me
