Predsjednik Defendologija centra, Slavko Milić, objašnjava da to podrazmjeva zaštitu od svih oblika zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, zaštitu od ekonomskog, ili bilo kog drugog iskorišćavanja štetnog po bilo koji vid djetetove dobrobiti i to dok je dijete pod brigom roditelja, zakonskih zastupnika ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetetu (čl. 19, 32 i 36 Konvencije o pravima djeteta).
„ Jedno dijete koje propadne u sistemu usled njegovog nefunkcionisanja ili nemara pojedinaca koji sistem predstavljaju ili su zaduženi za njegovo sprovođenje, ne mogu nadoknaditi svi izgovori i opravdanja onih koji čine to društvo i donose te zakone“, kaže Milić.
On posebno skreće pažnju na prosjačenje u Crnoj Gori kao vrlo ozbiljan društveni i socijalni problem koji se sastoji u sticanju materijalnih vrijednosti traženjem od drugih lica, bespovratno i bez pružanja protivusluge.
„Ovaj problem predstavlja društvenu devijaciju koja sa sobom može da nosi niz opasnosti koje mogu bitno narušiti sveopšti razvoj djeteta. Posebno je opasna društvena pojava ukoliko se preduzima u grupi, eventualno postane navika i društveno prihvatljiva devijacija. Prosjačenje maloljetnih lica je posebno opasno ukoliko se maloljetno lice ekonomski eksploatiše i tjera na prinudno prosjačenje izopštavajući dijete iz redovnog školskog sistema. Jedno je sigurno, u najvećem broju slučajeva maloljetna lica pripadaju najugroženijim i najmarginalizovanim društvenim grupama sa ekstremnim siromaštvom unutar porodice, pa i zajednice kojoj pripadaju“, ističe Milić.
O porijeklu, životu, porodičnim prilikama i socijalnim uslovima djece koja borave na ulici se zapravo malo zna, a dublji razlog za njihovo bavljenje prosjačenjem, nastavlja Milić, najčešće se ne istražuje temeljno, niti se sa njima iko sistematski bavi.
„Djeca koja su zatečena u skitnji i prosjačenju, a koja nemaju navršeno 14 godina života, nemaju pravnu odgovornost, a odgovornost njihovih roditelja ili staratelja nije uvijek u ranijem periodu tretirana na način koji to propisuje pozitivno zakonodavstvo. U konačnosti, neprihvatljivo je da djeca koja su žrtve zanemarivanja, eksploatacije i zloupotrebe budu tretirana kao delinkventi“, ističe Milić i dodaje da istraživanja centra pokazuju da je najveći broj maloljetnih lica koja se bave prosjačenjem među Romima i Egipćani, trenutno najugroženijom i najosiromašenijom kategorija stanovništva.
Iskustva koja primjećuju članovi Defendologija centra pokazuju da se prosjačenje događa najčešće ispred vjerskih objekata, svadbenih salona, trgova i megamarketa gdje se okuplja najveći broj lica.
„ Prosjačenje se uči od malena i zavisi od niza okolnosti od kojih se izdvajaju stepen invaliditeta, način prošnje i moljakanja kao i niza drugih okolnosti koje se kod tih lica nazivaju “srećom”. Vrlo unosan posao na račun djece, ostvaruju najčešće punoljetna lica, nerijetko roditelji koji upotrebljavaju različite metode pozivajući se na unaprijed smišljenje izgovore, bolest djeteta, prodavajući predmete bez vrijednosti. Nije rijedak slučaj da se u svrhe prosjačenja koriste djeca starosti svega nekoliko mjeseci života koja su izložena jakom suncu ili hladnoći, često izmorena do te mjere da im ne smeta buka i preglasna muzika u ugostiteljskim objektima“ kaže Milić.
On upozorava da problem prosjačenja zavređuje značajnije napore svih organizacija, državnih organa i cjelokupne zajednice.
„Naše sažaljenje nekada je toliko jako da podlegnemo milostinji i moljakanju djeteta koje nam traži novac, vrlo često puneći džepove “makroima” koji tu djecu drže van školskog sistema, gladnu, neispavanu i iskorišćenu. Članovi Defendologija centra zabrinuti su brojem djece koja su žrtve prosjačenja, ali i neaktivnostima nadležnih organa na suzbijanju ove štetne pojave kod djece. Takođe, apelujemo na donatore NVO-ma da u ovom pravcu pokažu više razumijevanja i solidarnosti“, kaže on.
Defendologija centar je prva organizacija koja je formirala Svratište za djecu sa ulice. Uskoro planiramo otvaranje Dnevnog centra za djecu koja žive i rade na ulici, međutim društvena zajednica, NVO, mediji ne pokazuju posebnu zainteresovanost za ovaj društveni problem.
