Istraživanje je sproveo Mozes Murandu sa Univerziteta u Volverhemtpnu, koji je odrastao u Zimbabveu, piše BBC.
Rastući u siromaštvu u ruralnom dijelu Zimbabvea, Mozes Murandu je navikao da mu, kada se tokom igre ogrebe ili posiječe, roditelji utrljaju so na ranu kako bi brže zarasla.
Pošto im je čak i so nekada bila suviše skupa, Mozesov otac je našao jeftiniji lijek za rane: šećer.
Mozes pamti da su mu, uz pomoć šećera, rane zarastale brže nego kada na njih ništa nije stavljao.
Zato je, kada se 1997.godine zaposlio kao medicinska sestra u Velikoj Britaniji, začudio da se šećer ne koriste kao lijek i pokušao je da to promijeni.
Nakon uspješnog istraživanja koje je sproveo kao predavač na Univerzitetu Volverhemton, u britanskim bolnicama su počeli da primjenjuju liječenje šećerom.
U Muranduovu šestomjesečnu studiju bio je uključen 21 pacijent u bolnici "Seli Ouk" u Birmingemu čije rane nisu zacjeljivale uobičajenim metodama liječenja.
Ispostavilo se da utrljavanje šećera u rane može izliječiti bolne infekcije, uključujući dekubitis i čireve, jer ubija bakterije koje spriječavaju liječenje i uzrokuju hroničan bol.
"Dok so na rani nanosi bol, šećer ga drastično ublažava. Uz to, daleko je jeftiniji od drugih lijekova, a pokazao se kao jednako efikasan", rekao je Murandu.
Da bi preživjele, bakterijama treba voda, a šećer je skuplja iz rane u zavoj.
Mozes Murandu vjeruje da bi tradicionalna afrička tehnika mogla uštedjeti milione u zdravstvenom budžetu Velike Britanije, a šefovi bolnice u Birmingemu su toliko bili oduševljeni uspjehom, da su ga nagradili sa 25 hiljada funti.
