Kako navode u tom resoru, nijedan od postupaka koji su u tužilaštvu pokrenuti zbog tog krivičnog djela nije okončan. Na pitanje šta su centri za socijalni rad uradili za žrtve, u Ministarstvu kažu da stručni radnici obavljaju savjetodavne razgovore sa djecom i članovima njihovih porodica, upoznaju ih sa postupcima koji će se dalje sprovoditi, rade na osnaživanju djece i njihovih roditelja za sve dalje postupke koji će biti vođeni.
“Vrši se stalno informisanje o pravima korisnika, ali i priprema djece i porodice za dalje korake koji se sprovode. Roditelji i djeca dobijaju informacije o mogućnostima, pravima i uslugama koje mogu koristiti (smještaj, besplatna pravna pomoć, upućivanje u savjetovalište radi pomoći psihologa u postupku prevazilaženja trauma)”, navode u Ministarstvu.
Prema informacijama centara za socijalni rad, zlostavljači su uglavnom muškarci, osobe iz svih socio-ekonomskih klasa, razne životne dobi.
“To su obično srodnici, komšije, nastavnici, srodnici u prvoj pravoj liniji srodstva otac, očuh i slično”, pojašnjavaju u ministarstvu.
UNICEF je u svojoj analizi ukazao da nasilje i negativna iskustvau djetinjstvu, uključujući i zanemarivanje, emocionalno, fizičko i seksualno zlostavljanje ili disfunkcionalno roditeljstvo, podrivaju odnos roditelj-dijete s pogubnim posljedicama po pojedinačnu žrtvu, njihovu zajednicu i društvo. Njihove analize su dale dokaze da negativna iskustva i slaba povezanost sa roditeljskom figurom tokom djetinjstva dovode do štetnih ishoda po zdravlje, obrazovanje i zaposlenje, ačesto su povezani i s nasiljem i kriminalom.
“Jedna trećina stanovnika Crne Gore poznaje bar jedno dijete koje je pogođeno vršnjačkim nasiljem, koje uključuje fizičke, seksualne i ekonomske vidove nasilja. Istraživanje iz 2016. godine ukazalo je na visok nivo tolerancije na nasilje i nisku svijest o tome šta je nasilje među građanima Crne Gore: 76 odsto misli daudarac prutom nije nasi lje, 66 misli daudarac rukom po zadnjici nije nasilje, 47 da vika nije nasilje, 36 da šamar nije nasilje, 30 da prijetnje nijesu nasilje i 23 da ucjene nijesu nasilje”, navodi seu ranijem istraživanju.
Konvencija Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja, koju je ratifikovala Crna Gora, naglašava nužnost trajnog i usklađenog djelovanja svih aktera u zajednici sa ciljem stvaranja uslova za trajnu dobrobit i zaštitu prava djece.
Romi u najvećem riziku
UNICEF je ukazao da su dječaci i djevojčice iz romskih zajednica izloženi višim stopama nasilja i jedini su segment društva pogođen dječjim brakovima i ranim rođenjem djeteta. U domaćinstvima u zajednicama Roma i Egipćana, 41 odsto žena i 53 odsto muškaraca smatra da je ponekad opravdano da suprug udari ili tuče svoju ženu.
“Zanemarivanje, seksualno zlostavljanje i mnogi aspekti disfunkcionalnog roditeljstva, kao što su alkoholizam, zavisnost i problemi mentalnog zdravlja, i dalje su uglavnom tabu, ili se daleko manje razumiju, ili se manje o njima govori, mada javni dijalog počinje da se otvara”, navode u toj organizaciji.
