Ta Vardarska ulica bitna je po mnogo čemu, a ako pitate nekog starijeg žitelja tog nikšićkog kutka, reći će vam da su tu rođeni mnogi poznati sportisti grada pod Trebjesom, ali da se jedan posebno istakao po mnogo čemu – Miodrag Gvozdenović zvani Skale.
Javnost je juče potresla vijest da se u 77. godini čuveni Skale preselio u vječnost. Nikšićki, crnogorski, ali i nekadašnji jugoslovenski sport su ostali bez jednog od svojih najvećih heroja, čovjeka koji je istinski volio sport i koji se njime bavio na nevjerovatno uspješan način.
Skale se od svojih vršnjaka izdavajao po besprekornoj spremnosti da svoju fizičku, ali i mentalnu snagu iskaže u bilo kojoj sportskoj disciplini, fudbalu, košarci, odbojci, praktično u svim sportovima, osim onih koji su se igrali na vodi. Nije se libio Skale da uskoči u vatru kada je trebalo igrati i braniti boje svoje Vardarske ulice, ali je priskakao u pomoć i kada je trebalo preći sa košarke na stoni tenis, pa sa stonog tenisa na fudbal. Ipak, odbojku je posebno volio.
Nije ga sprečavala ni upala pluća
Upravo se u tom sportu oprobao u lokalnom klubu Sutjeska, ali je “pomagao” svom klubu i u košarci i fudbalu, jednostavno, kada je bilo teško Skale je bio pravo rješenje. Nekadašnji sportski novinar Pobjede Dragan Bobi Perović je jednom prilikom napisao da je Skale iz bolničkog kreveta i sa upalom pluća išao da pomogne rukometašima Sutjeske protiv Lovćena – i uspio je. Nakon pobjede vratio se u bolnički krevet i nastavio sa liječenjem.
U to vrijeme poznati košarkaški stručnjak Vule Vukalović odveo je Skala u Sarajevo. Pošao je iz Nikšića skoro bez novca, ali je zahvaljujući roditeljima uspio da skupi dovoljno za put.
U Sarajevu nije igrao samo košarku. Dvadesetogodišnji Skale se 25. februara 1965. godine registrovao u odbojkaškom klubu Bosna i tada počeo da piše bajku ovoga sporta. Nevjerovatno, ali istinito – samo 45 dana mu je trebalo da pokaže kakav je majstor i da zavrijedi poziv selektora. Mladić koji je došao iz Nikšića postao je reprezentativac velike zemlje, a mogao je to komotno biti i u nekom drugom sportu, nego, nije mogao biti u isto vrijeme na više mjesta.
Skale je igrajući za odbojkašku selekciju sakupio nevjerovatnih 300 nastupa u „plavom“ dresu, što nije pošlo za rukom nijednom reprezentativcu u bilo kom sportu, ne samo na ovim prostorima nego i šire. Učestvovao je na četiri Evropska prvenstva, u Pragu, Rimu, Beogradu i Istanbulu, a dva puta je proglašavan za najboljeg igrača u Evropi.
Ostala je njegova velika žal što nikada nije učestvovao sa reprezentacijom na Olimpijskim igrama, ali je 1974. godine branio boje reprezentacije svijeta u Konstanci u duelu sa domaćom Rumunijom.
Na pragu FK Galatasaraj
Prilikom boravka naše odbojkaške reprezentacije na Evropskom prvenstvu u Istanbulu dogodilo se nešto što se rijetko kom sportisti ikad moglo desiti. Naši reprezentativci su u pauzi rekreativno igrali fudbal, Skale je po običaju bio najbolji, a sve su igrom slučaja zapazili rukovodioci turskog velikana Galatasaraja.
Odmah su prišli Skalu i ponudili mu da potpiše za njihov klub i zaigra u Prvoj ligi Turske. Skale je to, naravno, odbio, iako je imao odličnu šansu da popravi svoju finansijsku sliku i zaradi mnogo više nego što je mogao „šamarajući“ odbojkašku loptu.
“Osmislio” odbojku na plaži
Nakon deset godina provedenih u reprezentativnom dresu Skale je odlučio da napusti Jugoslaviju i preseli se u Sjedinjene Američke Države. U poznatom ljetovalištu Santa Barbara počeo je da igra odbojku na plaži zajedno sa Poljakom Stanom Gošćinjakom. Njih dvojica su kao pobjednici uspjeli da zarade tada velikih 1000 dolara. Priča se da su upravo oni bili utemeljitelji moderne odbojke na plaži. Skale je jedno vrijeme boravio i u Ujedninjenim Arapskim Emiratima gdje je pokuašavao da, igrajući odbojku profesionalno, zaradi za život.
Odlazak u profesionlace koštao ga je i nevjerovatne suspenzije Odbojkaškog saveza Jugoslavije – doživotno je kažnjen, ali mu je ta kazna kasnije ublažena na godinu. Ipak, taj detalj je uticao na njegovu karijeru koja je prekinuta upravo kada je mogao da pruži još mnogo toga.
Skale se kasnije sa terena preselio u fotelju, pa je postao redovni profesor na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Subotici.
Cijelog života bio je daleko od svoje Vardarske ulice, ali je bio jedan od njenih najvećih simbola, simbol grada piva i čelika i vječita inspiracija mladim naraštajima da ostvare bar djelić onoga što je on bio. A, bio je pravi primjer čovjeka rođenog u poslijeratnoj Jugoslaviji koga su teška vremena isklesala u ljudskog i sportskog kolosa.
Izvor: Indirekt.me
