“Dobrim znalcima atletike, ali i pamtljivijim sportskim novinarima nije tajna da u svojoj dvadesetogodišnjoj atletičarskoj karijeri nijesam propustila nijedno državno takmičenje. Međutim, ovih dana prolazim možda kroz najteži period u svom sportskom vijeku jer sam prinuđena da obustavim treninge zbog nimalo bezazlenih zdravstvenih problema koji su me mučili, a da ni sama nijesam bila svjesna da ih uopšte imam”, navodi ona.
Kako dodaje, ljubav prema trčanju, treninzima, takmičenjima, svemu onome što joj je taj sport pružio i što je ona kroz njega pružila nikšićkom i crnogorskom sportu, očigledno ima svoju cijenu, koja nije uvijek voljno samoodricanje i žrtva, već i ono što ne možemo uvijek da kontrolišemo: zamor, povrede, bolesti…
“To su, srećom, prebrodive posljedice jednog samozaborava u koji tonemo svi mi koji smo nečemu posvećeni iz dubine svoje duše”, kaže Pejović.
Nakon višemjesečne agonije kroz koju je prolazila tokom treninga, uslijed neuobičajenog i sve teže podnošljivog zamaranja, odlučila je da pođem na ljekarski pregled kako bi saznala da li se radi o infekciji Sar-Cov2.
“Međutim, utvrđeno je da sam ipak negativna na antitijela „korone“ pa je tako isključena infekcija tim virusom. Ali dodatnima analizama je otkriveno postojanje virusne infekcije koju su izazvali Citomegalovirus (infekcija koja može da bude sa komplikacijama na miokardu) i Ebštajn-Barov virus. Ultrazvučnim pregledom je ustanovljeno i lako uvećanje jetre koje je u vezi sa ovim virusnim infekcijama. Jedan od mojih ljekara ne isključuje mogućnost da sam „na nogama“ podnijela upravo ovu infekciju čije posljedice osjećam nekoliko mjesece nakon pojave prvih simptoma koje sam ignorisala, misleći da je riječ o prolaznoj slabosti, ali i u želji da se što bolje pripremim za takmičenja”, navodi Pejović.
Kazala je da je fanatična posvećenost atletici, sve do samozaborava, doprinijela da joj se ta viroza bukvalno provuče „ispod radara“ u jeku najnapornijih treninga iz olimpijskog ciklusa.
Rješenje za njene probleme je detoksikacija jetre, ali za to je crnogorskoj atletičatki potrebna finansijska pomoć.
“Kako bih se što prije oporavila i vratila treninzima narednih dana predstoje mi tretmani detoksikacije jetre koje mi je preporučila doktor medicinskih nauka i imunolog Vjeroslava Slavić iz Instituta „Dr Simo Milošević“. Ovoj izuzetnoj ženi i stručnjaku dugujem beskrajnu zahvalnost. Očekujem da će mi Atletski savez Crne Gore i Crnogorski olimpijski komitet izaći u susret i pokriti troškove tretmana koji mi je prepisala dr Slavić, a s kojom sam stupila u kontakt preko zajedničkih prijatelja”, navela je Pejović.
Ona je dodala da se samozaborav i njegove posljedice mogu sanirati, ali svakom čovjeku teže pada “toksičan“ osjećaj da je zaboravljen “od onih kojima je briga za svakog sportistu (ako ne elementarno ljudsko osjećanje) makar službena dužnost iz opisa radnog mjesta koje zauzimaju.”
“O toku predstojećih detoksikacija (fizičkoj i emotivnoj) i mom uspješnom oporavku, sportska javnost će biti u dogledno vrijeme obaviještena. S nestrpljenjem čekam povratak na atletske staze koje će me, nadam se, odvesti na Olimpijadu u Tokiju, po treći put u karijeri”, optimistična je Pejović.
Izvor: CdM
