„Kad je počeo problem sa točenjem vode u prolazu, obratili smo se Vodovodu 3. januara 2019. godine. Taj problem se pojavio oko Nove godine. Oni su tražili da uplatimo 45 eura da bi njihova komisija izašla na lice mjesta. Jesu izašli dva dana, tu nešto tražili i na kraju nam samo saopštili da oni to ne mogu da saniraju. Drugog dana su otkrili da je pukla cijev“, priča nam upravnica Mira Čanović.
Nakon toga su se, kako kaže, opet obratili Vodovodu 12. marta i dobili usmeno odgovor da to nije u njihovoj nadležnosti.
Isti problem stanari su imali još 2009. godine, nakon čega su zamijenili cijevi. Ipak, izgleda da nije bilo tako dugoročno rješenje kako im je tada garantovano.
„Riječ je o fekalnoj vodi iz sudopera koja izlazi iz probijene cijevi za odvod. Cijevi nijesu dobro projektovane, idu pod uglom od 90 stepeni ispod zaštitnog lima i tu nastaje problem, dolazi do stalnog začepljenja. Mi smo 2009. godine promijenili sve cijevi i stavili plastične po preporuci majstora za koje su nam rekli da mogu 30 godina“, prisjeća se Čanović.
Kako kaže, kamioni su kačili lim koji se nalazi na krovu prolaza, pa su mijenjali i njega i finansirali brojne radove proteklih godina vrijedne skoro 2.000 eura. U tom ulazu je, ističe, 12 porodica od kojih su sedam penzioneri.
„Dali sa avans za radove u prolazu 120 eura u februaru 2009. godine. Istog mjeseca smo isplatili ostatak novca - 930 eura. Popravka oluka i tabla u prolazu koštala je 40 eura. Mi smo platili i plinska punjenja za brener 30 eura, jer smo morali da otapamo led iz oluka. Promjena cijevi u prolazu i oluka koštala je 170 eura. Platili smo 630 eura za sanaciju krova.To su sve finansirali stanari. Mi prosto nijesmo finansijski u mogućnosti, ljudi su davali i više nego što mogu“, priča ona šta je sve urađeno od 2009. godine.
Pored točenja vode, stanari tog ulaza susreću se sa brojnim problemima.
„Rasvjeta nam je katastrofalna, bukvalno nam je kvart „zona sumraka“ uveče. Bio je oštećen asfalt u prolazu pa nam je točila voda u podrum i to smo sami sanirali, ali to ni sad nije dobro. Pa zar je naše i održavanje asfalta?“, pita ona i dodaje da su se ranije više puta obraćali Opštini i njenim službama, ali da im je dijelom pružena pomoć samo kada su se izvodili radovi na fasadi.
Po zakonu o etažnoj svojini, kako kaže, obaveza vlasnika stana je sve što je u njemu. Takođe, obavezni su plaćati održavanje ulaza koji se smatra zajedničkim prostorijama, kao i podrum, što, naglašava, redovno i rade. Ipak, smatra da prolaz i ulica nikako nijesu njihova obaveza, bez obzira što se tih 12 stanova nalazi iznad njega.
„Ulica nije naše vlasništvo. Nemoguće je da opština ili neka opštinska institucija nema nikakve veze sa tim i da baš ništa nije u njihovoj nadležnosti. Ako je naše, neka kažu da je naše, pa da mi zatvorimo prolaz i riješimo više problem“, poručila je ona.
